ŠIŠKOVCI - Katarina Labrtić iz Šiškovaca, svestrana djevojka vedra duha koja zrači optimizmom i koja golemu ljubav prema svome zavičaju i povijesti, kao neiscrpnom izvoru inspiracije i motivacije, vrijedno pretače na papir, ljubomorno ih čuvajući od zaborava, uskoro će objaviti svoju prvu zbirku kratkih lirskih priča.

Već je u osnovnoj školi osjetila ljubav prema povijesti i hrvatskome jeziku. Krajem 2011., s navršenih 14 godina, počela je zapisivati priče susjeda i seljana o nekadašnjem načinu života, koje je još kao dijete upijala i od bake i dide. Ustupili su joj i svoje arhive starih fotografija te ih danas posjeduje zavidan broj, a mnoge su starije i od 90 godina.

- Svoje prve “Priče iz sokaka” počela sam pisati prije četiri godine i, kako su nastajale, objavljivala sam ih na istoimenoj Facebook stranici, gdje su ih čitatelji odlično prihvatili i počeli aktivno pratiti. Tijekom godina mijenjala se tematika, od ljubavi prema Slavoniji, selu i običajima pa sve do ljubavi djevojke i momka, bećarluka i svih onih pričica koje skriva svaki slavonski sokak – kazuje Katarina.

Pozitivne reakcije stizale su iz dana u dan, i početkom ove godine odlučila je svoje priče skupiti u cjelinu, ukoričiti ih u zbirku, o čemu, priznaje, prije četiri godine nije mogla ni sanjati. Knjiga će svjetlo dana ugledati u siječnju i to će biti poklon svim vjernim čitateljima za početak nove godine.

Zbirka sadržava 40-ak kratkih lirskih priča, podijeljenih u tri ciklusa - “Sjeta za ciganskom pjesmom”, “Kad se vrate moje slike” i “Lutanje za slikom”, uz originalne fotografije koje će ih vizualno potkrijepiti.

- Često me pitaju odakle moja sklonost pisanju i, evo, prolazeći kroz ovaj proces pripreme knjige, zapravo sam dokučila i došla do odgovora. Uvijek sam osjećala naklonost i ljubav prema povijesti općenito, prema Slavoniji, običajima i istraživačkom radu i mislim da sam kroz pisanje našla način kako da tu svoju ljubav iznesem i prenesem. Nadam se da će moji čitatelji biti zadovoljni viđenim - ustvrdila je. Zahvaljuje cijelome timu koji stoji iza njezine prve knjige, Općini Cerna, kao glavnom sponzoru, i svima ostalima koji su prihvatili i prepoznali važnost njezina projekta.

Svoje slobodno vrijeme Katarina rado provodi s obitelji i prijateljima, a, uz svoj posao blagajnice u lokalnoj prodavaonici, voli se osamiti na skelici pokraj rijeke na kraju sela, gdje su, kaže, nastale neke od njezinih priča.

Iako nakon završetka srednje škole u Vinkovcima nije upisala željeni studij etnologije, kaže da ne žali jer radi ono što voli i što je ispunjava. Prije šest godina upoznala je novinarku Anu Benačić, koja se bavi istraživanjem spomenika, i tada se, kaže, prvi put susrela s publikom, objavivši članak za časopis “Lupiga” pod naslovom “Dan kada je doš’o vrag i odveo sve cigane iz Šiškovaca”. Nedugo potom dobila je poziv od štitarskog kroničara Šime Dominkovića za suradnju na snimanju HRT-ova dokumentarnog filma “Neprežaljeni”, koji poslije dobiva Nagradu “Marija Jurić Zagorka” za televizijsko novinarstvo. Katarina je i članica lokalnog KUD-a “Slavko Janković” i četiri je godine zaredom organizirala tematske izložbe za Šiškovčane i goste.

- Voljela bih u skorijoj budućnosti i svoje zapise o šiškovačkoj povijesti također sročiti u knjižicu i ostaviti je na dar idućim generacijama, kao trajni svjedok jednoga vremena - zaključuje.