Ma tko još ne zna da obožavam vlakove? Gostujući u Apsurdistanu Hrvatske televizije, samo sam bacio klicu optimizma da ipak nije sve tako crno u Hrvatskim željeznicama kako bi zapravo moglo biti. Putujući od albanskog Skadra do Tirane, na vlaku nije bilo prozora (netko ga je skinuo), a društvo mi je pravilo nekoliko vreća krumpira, rajčice i paprike ajvarke.



Kondukterka je u dubini vagona na rešou na plin kuhala kavu, a ostatak je putnika slušao tranzistore, svatko svoju postaju. Dok smo presijecali nepregledne livade na kojima su pasle ovce, krave i koze, razmišljao sam o apokalipsi, ali i o Bibliji. Neke su me scene podsjetile i na Hrvatsku kada sam s pijetlom iz Novigrada Podravskog u jutarnjem vlaku putovao do Zagreba te gotovo zakukurikao. I tko zna bih li danas opet razglabao o HŽ-u da se preksinoć nije dogodilo jedno od čuda apokalipse. Naime, vlak Podravka je u postaju Đurđenovac ušao jednu minutu ranije od propisanog voznog reda! Pomislio sam da mi nije dobro ili mi je riknula baterija na satu, pa sam morao pitati ljubaznog đurđenovačkom prometnika je l‘ to možda bio san ili java, a on je potvrdio moja predviđanja da je Podravka tog famoznog ponedjeljka bila redovita! "Mašala", izustio sam toplo se nadajući da će to biti svakodnevni scenarij pa ih pohvaljujem. Ne moram ni spominjati da sam, za razliku od povratka, u odlasku u Zagreb stigao s nešto više od 45 minuta zakašnjenja jer smo u Koprivnici presjedali u autobus. Naravno, autobus smo čekali jer je HŽ-u bilo teško izbrojiti putnike i naručiti dodatna dva autobusa. Dočekao nas je samo jedan, kakav tradicionalni gaf. I opet su na asfaltu čekali studenti, starice, mlade obitelji, trudnice, utučeni i obespravljeni. Kako je izgledalo, iznervirao sam se samo ja.

Ali, pustimo sada te papazjanije, treba nekoliko redaka napisati i o dobrim stranama našeg željezničkog prijevoznika. U suradnji sa slovačkim i austrijskim željeznicama, nude nam prijevoz noćnim Euronight (EN) vlakovima po Europi. Tako, recimo, možete iz Zagreba do Muenchena u 21.27, uz dolazak u 6.29 sati po "Sparschiene" ponudi za 29.90 eura (sjedenje), a u cijenu karte je uključen i doručak. Povratak iz Muenchena je u 23.20, a dolazak u Zagreb u 8.32. Za istu cijenu možete putovati i iz Rijeke. Lako je i do Zuericha uz odlazak u 18.40, a dolazak u 9.20 (Zurich - Zagreb 20.40 - 10.40) za 29.90 eura (sjedenje). Standard cijena je 89 eura, a dijete od 6 do 15 godina putuje za 13 eura u jednom smjeru. Od 4. lipnja moguće je iz Splita i putovati preko Beča do Bratislave te natrag, a pritom "povesti" i svojeg limenog ljubimca. To će biti pravi pogodak jer će put biti mnogo isplativiji negoli tradicionalnom jurnjavnom autocestom i plaćanjem cestarina. Popularni su i vlakovi od Zagreba do Budimpešte u 16.35 i 10.05 s dolaskom na Budimpešta Deli kolodvor u 22.24 ili 16.24, ali nama Slavoncima je jednostavnije preko Belog Manastira, Magyarbolya i Pečuha. Iz Zagreba do Pešte, jednosmjerno putovanje stoji 15 ili 19 eura, ovisi na koju kartu naletite jer je broj karata u tim tarifama ograničen. Nešto je slično i s putovanjem iz naše metropole u Ljubljanu. Do tamo prometuju čak četiri para vlakova u 7.03, 12.47, 18.40 te 21.27. Cijena ponude Ljubljana Special je devet eura, a do Maribora 13 eura.



Sve vrste karata prema Zuerichu i Muenchenu mogu se kupiti preko web-stranice Austrijskih saveznih željeznica OBB-a, www.nightjet.com, njemačkih željeznica DB-a www.international-bahn.de te na blagajnama HŽPP-a (a što me najviše veseli).

Ne trebam podsjećati o blagodatima putovanja vlakom, ali uvijek bih prije tako putovao nego u prepunom autobusu. Mladi do 20 godina (grupa od minimalno šest osoba) koji žele putovati između Hrvatske, Srbije, Slovenije i Austrije ostvaruju čak 70 posto popusta na jednosmjerna i povratna putovanja. Šteta da vlakovi do Srbije još uvijek ne voze, to je doista postala začarana zemlja, a uvelike bi pojednostavilo putovanje prema Bugarskoj, Rumunjskoj, Makedoniji i Grčkoj, jer Srpske željeznice od svibnja otvaraju linije prema nekim od tih država zbog povećanog zanimanja putnika. Ne znam pita li tko išta i hrvatske putnike. Nisam do sada čuo nikakva pitanja, kod nas je sve nekako samozatajno. A rado bih odgovor kada će se konačno otvoriti i pruge prema susjednoj Bosni i Hercegovini! I mic po mic završih svoju današnju poslanicu. Doista smo svi presretni jer čitate Putničke svaštarije kojima pokušavamo promovirati kulturu putovanja diljem svijeta i različitim prijevoznim sredstvima?! I, kao što znate, nikada nije kasno za neko dobro putovanje!