Često se sjetim bratske Amerike, onako bezvezno i nakon ustajanja na desnu nogu. A kada je dan kišni ili se sprema kijamet, onda me još više stegne oko srca kada se sjetim sveg graktanja oko ukidanja viza koje se obično digne kada nekome treba pripisati zasluge za nešto što se još nije dogodilo.Tada se osjećam kao pokisli miš ispred kockice lošeg sira linearno položenog u mišolovku! Da, još uvijek traje, a dokle će, ne zna se! Neki spominju sredinu godine, a našim političarima više paše da ih se o tome uopće ne pita, posebice sada kada su zauzeti lokalnim izborima, koalicijama i otvaranjem rekonstruiranih trgova na kojima će uskoro zapjevati strastvene pjevačice iz nižerazrednih televizijskih emisija i ocvali umjetnici kakvi bi u normalnim državama mogli nastupati samo na kolodvorima, i to u onima kojima prometuju prigradski vlakovi?!Hrvatska, Rumunjska, Bugarska i Cipar naše su društvo, a s kim si – takav si! Još je jedino državljanima tih zemalja zabranjen ulaz u SAD bez viza, a Poljska više nije u tom ljubavnom bratstvu jer su njima one ukinute za vladavine suverena Trumpa. U istu tu državu, i da imate vize koje su svojedobno dijelili na deset godina za 160 dolara, ne možete ako imate let preko zemalja Schengena i ako niste američki državljanin ili netko s popisa iznimaka. Kako Hrvatska nije u Schengenu, načelno možemo u SAD, ali preko trećih zemalja, poput Turske ili iz Beograda! Uvjet je da posljednjih 14 dana niste bili u nekoj od zemalja Schengena jer će FBI sve to provjeriti na vrijeme! Ta ljubav sa zabranom putovanja je obostrana jer ni Amerikanci ne mogu u EU, pa lete po okolnim tropskim državama i upoznaju domovinu ispijajući kavu u Starbucksu čitajući o tropskim bolestima u časopisu malog formata za koji obvezno trebaju cvike - Readers Digestu! Kada ustanem na lijevu nogu, tada mi ne pomaže ni ljekovita mast od jazavca, a sjetim se famoznih COVID propusnica, o kojima bruji čitavo zviježđe. Pa napravite ih više, što čekate? Samo ih nemojte dati našima da ih prave jer oni nisu u stanju napraviti ni običnu aplikaciju za red cijepljenja?! Rubrike „Je li to moguće?“ odavno nema u našim novinama jer bi se tako mogle zvati cijele novine! Turističke zemlje u tu aplikaciju polažu velike nade i funkcionirala bi prema principu ukrcajne propusnice (boarding pass) te sadržavala obični QR kod koji inače sadrži osnovnu informaciju o identitetu i ruti putnika, a sada bi uključivala i podatke o cijepljenju (uključujući i vrstu cjepiva) i testiranju. A one gluposti koje političari trabunjaju o zaštiti privatnosti i kršenju ljudskih prava, bolje neću spominjati. Putovanja su u kaosu, prava noćna mora i PCR testovi stoje skuplje nego trodnevni smještaj u hotelu s pet zvjezdica na Baliju. Nekom rat, nekom brat. Kriza s koronavirusom doista je nekima dobrodošla da napune svoje džepove, ali je prava tragedija da džepove pune i državne ustanove, bolnice, razni zavodi i svi oni koji se bave testiranjima, i brzim i PCR. Zašto to više netko javno ne kaže? Nebrojeno sam puta pisao da zemlje poput Francuske PCR testiranja obavljaju besplatno i svim državljanima svijeta, najmanje što je država mogla učiniti za maloga čovjeka i zato im skidam kapu.Ako ste cijepljeni, kamo možete putovati nakon vakcinacije i bez PCR testa? Već sada možete u Grčku, Gruziju, Sloveniju (uz neke uvjete uz svako cjepivo, tj. broj dana nakon druge doze ili prve u slučaju cjepiva Johnson&Johnson), a na Cipar i Island će se moći od svibnja. Mnoge napredne zemlje poput Nizozemske imaju sulude uvjete za ulazak i tranzit putnika, izmišljanje tople vode i bezbrojne komplikacije zbog čega sam toliko puta odgodio putovanje, inače omiljenim, KLM-om ili Air Franceom. Nikada nisam razumio zašto u teškim vremenima očita gnjavaža ljudi nekom čini zadovoljstvo umjesto da se procedure olakšaju svagdje gdje je to moguće.I na kraju moje ovotjedne poslanice našim slavonskim putnicima, ali i mnogima koji nas čitaju i u susjednim državama, jedino mogu poručiti da se još malo strpe. Svi mi kojima su putovanja u krvi proživljavamo nevjerojatne trenutke koje ne razumiju ljudi koji se u životu zbog straha od nepoznatog nisu maknuli sa svojeg kućnog praga i koji, kada idu u središte Osijeka, parkiraju u Višnjevcu te putovanje do trga nastave tramvajem da se slučajno ne bi izgubili. I takvi se trebaju okuražiti i krenuti na neko zagonetno putovanje. Koronavirus nam je promijenio život, ali ne može promijeniti i izbrisati naše uspomene, sjećanja i nestašluke!