Kolumne
Putničke svaštarije Piše: Slobodan Kadić
Vidio sam snijeg u maju, đavola u bijelom raju
Datum objave: 1. listopada, 2020.
Poput Severine, koja je o tome i zapjevala, vidio sam i grad bez ljudi i još puno toga zanimljivoga. Međutim, pri povratku s Kariba na pariškom aerodromu "Charles de Gaulle" (CDG) uočio sam nešto što bi također trebalo biti opjevano. Još umoran od turbulentnog noćnog leta ekonomske klase, protkanog nečijim putničkim hrkanjem, naglim trzajima i susjedovim pričanjem u snu, zalegao sam u mekani naslonjač poslovnog salona Air Francea i nešto poslije, nakon žamora, sasvim slučajno otvorio oči.Prizor koji sam ugledao nije me mogao ostaviti ravnodušnim, jer su u mojoj blizini sjedili "ljudi u bijelom". U prvi mah sam pomislio da sanjam ili da imam neke halucinacije, ali sam se uštipnuo za lijevu ruku i shvatio da je sve što vidim realnost! Bez obzira na to jesu li "ljudi u bijelom" liječnici ili neki medicinski stručnjaci, oni su za mene putnici i istoga sam trena počeo razmišljati o budućnosti putovanja.
Ljudi u bijelom
Odjeveni u bijela zaštitna odijela s maskama i vizirima, doista su djelovali zaštrašujuće i kao iz filma. Nemojte me krivo shvatiti, ali nije mi bilo ugodno! Ljepše bi mi bilo vidjeti havajske ljepotice ili Amazonke nakon berbe egzotičnog voća, ali što je, tu je! Nakon što su skinuli gornje dijelove tih kombinezona i kacige, doručkovali su poput ostalih putnika. Poslije su se raspršili po zračnoj luci, a nekoliko njih nastavilo je prema Zagrebu. Zaključio sam da je riječ o putnicima koji bi mogli biti medicinari i koji su u Europu doputovali iz neke od dalekoistočnih zemalja poput Japana, Koreje ili Kine. Naravno, mnogi su ih diskretno fotografirali i pričali o njima jer su se izdvajali među ostalim putnicima i jer će možda sljedećih godina baš poput njih putovati maskirani do balčaka. Sa sigurnošću znamo da nitko ništa ne zna pa je budućnost svih putovanja postala upitna. Možete li zamisliti da tako putujete? Ja ne! Meni je posve dovoljna i maska s kojom teško dišem, a o rukavicama, koje su obvezne u Ruskoj Federaciji, bolje da i ne govorim. Nadam se da budućnost nosi ljepše vijesti od ovih kombinezonskih i koronaških!Zrakoplovne su kompanije započele letove, ali uglavnom lete s malo putnika, jer se ljudi jednostavno ne žele maltretirati sa svim tim epidemiološkim procedurama i protokolima. A kako to zapravo izgleda? Ako uskoro letite, dobro se informirajte jer se pravila svakodnevno mijenjaju. Posebno se to odnosi na pitanja o testiranju na koronavirus i zabranu ulaska u državu ili odlasku u karantenu ako dolazite iz određenih hrvatskih županija. Tako, na primjer, ako živite u Požeško-slavonskoj županiji, ulazak u Sloveniju vam je otežan, dok oni koji žive u Osječko-baranjskoj ili nekim drugim županijama, nemaju nekih velikih problema pri ulasku u Deželu. Mađarska nam je još uvijek rak-rana jer tamo možemo samo ako tranzitiramo (i preko graničnih prijelaza Duboševica ili Goričan, svi su drugi zatvoreni za normalan promet), ako tamo radimo ili imamo poslovne i neodgodive sastanke. Danas je informacija sve i prije polaska na bilo koje putovanje nemojte se ulijeniti. Telefonirajte, pitajte i provjeravajte jer i na internetu nisu uvijek najsvježije informacije, pa nazovite veleposlanstvo. Jučer sam zvao Veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu. Ljubazno su mi se javili i rekli da telefonom ne daju nikakve informacije, nego da ono što me zanima trebam potražiti na njihovim web-stranicama pa sam doznao ono što sam već znao.
Ušteda na vizi
Vjerojatno je već i do vas, drage čitateljice i čitatelji, doprla informacija o tomu da velika Amerika od 1. siječnja vjerojatno ukida vize za nas obične smrtnike i tako nas konačno vraća u košaru onih zemalja EU-a iz kojih će se u nju ulaziti s pomoću ESTA sustava. Portali su slavodobitno pronijeli vijest da je Hrvatska ostvarila cilj da u manje od mjesec dana 2000 hrvatskih državljana zatraži i dobije vizu. Ne vjerujem dok se to ne dogodi jer sve ova preračunavanja tijekom proteklih desetak i više godina o ukidanju viza nisu na mene ostavila ozbiljan dojam! Ukinuće viza obećavali su mnogi ministri, ali uvijek zadnju riječ mora dati neki važni birokrat preko Bare koji se nije uplašio ni prijetnje EU-a da će Amerikancima uvesti vize ako u svoje dvorište ne puste Hrvate, Rumunje, Bugare i Ciprane. Ako se dogodi da Hrvatskoj i ukinu vize, bojim se novog vala iseljenja, ali to je tema za neke druge rubrike. Bitno je da će se moći putovati slobodno, a pritom će putnici uštedjeti oko 1000 kuna, koliko trenutno stoji američka viza i što je dovoljno za dva noćenja u nekom američkom hotelu s tri zvjezdice, dvije šarene krofne i kolu. A i za taj dan kada ukinu vize predlažem da kod nas postane praznik ili bar dan posebnog pijeteta!? Jer to nije mala stvar.