Datum objave: 8. siječnja, 2020.
Nova je godina iznjedrila prvo putovanje. Kada se želim odmoriti od iscrpljujućih blagdana i praznika, onda odaberem neku tihu i jeftinu destinaciju koja će mi pomoći u povratku u normalnu životnu kolotečinu. Bez dvoumljenja sam izabrao Moldaviju, postkomunističku vinsku državicu koja se bez problema može proglasiti najjeftinijom zemljom Europe.
Do Pešte sam putovao autobusom mađarske kompanije Volanbusz (bez 150 forinti za plaćanje toaleta na usputnim kolodvorima ne sjedajte u njega), a za visinski dio putovanja pobrinuo se prekaljeni Turkish Airlines koji je, usputno rečeno, sve gori i gori! Doduše, još ne naplaćuje korištenje WC-a, ali sve ide prema tome?!
Posvuda Lenjin
Jedva sam čekao priliku kako bih vam objasnio da su Turci od prošlog mjeseca počeli štedjeti na hrani i piću. Tako su u ekonomskoj klasi na europskim letovima ukinuli žestoka pića, a hrana je postala i ostala bljutava. Doručak je teško opisati na lijepom hrvatskom jeziku i kao da je napravljen od ‘’umjetnih ekoloških jaja’’, a drugi obroci postali su ‘’dosadni’’ jer se ponavljaju na svakom letu?! Ako se ovako nastavi, Turkish Airlines će postati niskotarifna kompanija, a doći će i u društvo našeg poduzeća Croatia Airlines, koje je to već postalo prema uslugama koje pruža, iako su prema cijenama avioprijevoznik s pet zvjezdica?!Ali, pustimo zvjezdane staze, vratimo se mi na Moldaviju i njezin glavni grad Kišinjev. Moram priznati da me privlači. U njemu se osjećam arhaičnije nego inače, sve nekako vuče na SSSR, ali uviđam pomake. Kada sam npr. u Bjelorusiji, tamo me Lenjin na svakom trgu podsjeća da sam možda u SSSR-u, a kada sam u Kini, crvena knjižica u izlogu knjižare odvodi me mnogo više godina unatrag. Kada se nađete na aerodromčiću u Kišinjevu, koji je udaljen 13 kilometara od središta grada, prvo trebate promijeniti novac ili ga podići na bankomatu. Savjetujem mijenjanje siće u nepovoljnoj mjenjačnici, ali samo dolar ili dva, koliko vam treba za javni prijevoz, ako nećete putovati nešto skupljim taksijem. Karta za trolejbus broj 30 do središta grada stoji samo dva leia, ili po ‘naški’ - 76 lipa! Da, da, postoje i takve države s prosječnom plaćom od 1800 kuna, samo ih treba otkriti. Ako znate ruski, to je onda pun pogodak, iako i poznavanje prvog stupnja engleskog dobro dođe. Moje je carstvo u Kišinjevu bio najbolji gradski Hotel Radisson Blue Leogrand i predsjednički apartman, koji mi je odlično došao za postnovogodišnju rekuperaciju. I u samom je središtu, odmah uz poštu i božićni sajam. Prvi, od ukupno tri kišinjevska dana, proveo sam u degustaciji autohtonih izvrsnih sorti vina Lupi (u prijevodu vuk), Negre i Viorica i slušanju prekrasnih zvukova harmonike na ulici.
Prvi rulet
Drugi sam dan proveo u kušanju starih konjaka Kvint (koji se proizvodi u samoproglašenoj Pridnjestrovskoj Moldavskoj Republici, koja je uglavnom naseljena Rusima, a u njoj živi pola milijuna stanovnika koji koriste valutu – rublju). Treći sam dan proveo istraživajući grad i kockarnicu Nuovo Casino, jedinu u Moldaviji, u kojoj sam igrajući samo jednu igru i uz ulog od 20 USD (10 svojih dolara plus dodatnih 10 USD kao poklon od hotela) zaradio 144 USD, igrajući rulet prvi put u životu. Kada su me pitali želim li nastaviti igru, rekao sam NE i produžio do blagajne unovčiti žetone i staviti dolare u ceker. Izgleda da nisam dobar za kockarnice jer ih dovodim u gubitak, a hazardne me igre nikada nisu zanimale, pa je bilo bolje uzeti tog vrapca u ruci nego gledati goluba na grani! Naravno, u kockarnicu me uvukla novinarska znatiželja, smrknuti su me čuvari ulaza pakla dobro skenirali, a dvije moldavijske turboljepotice s antičkim poprsjem uvele u kockarnicu kao šeika iz Omana. Nikada nisam lakše zaradio tisuću kuna, ali sam se tek tada iz pjenom prštećeg jacuzzija i bez cekera prepustio čarima gledanja prvih rezultata neslužbenih anketa hrvatskih predsjedničkih izbora.Sve što je lijepo, kratko traje. Već sam se našao u zračnoj luci i u poslovnom salonu otvarao bocu pjenušca jer sam osjećao neizmjernu žeđ. Od srca preporučujem Moldaviju, isplati se u svakom pogledu, iako nam prometne veze baš i ne idu ruku pod ruku. Zrakoplovom se može preko Bukurešta, Istanbula, a isto tako i vlakom preko Beograda i Bukurešta. Zapravo jednostavno! La revedere Moldova!