Kad nemaš drugog izbora – uzmeš taksi! A drugog izbora često nemaš ni u Hrvatskoj, baš kao ni u mnogim afričkim državama. Tamo ne postoje Uber, Bolt ili Cammeo i internetsko naručivanje taksija, a kod nas funkcioniraju samo negdje, ali se recimo ne mogu naručiti u Čamagajevcima, Klokočevcima ili Branjini!? To je tako tužno pa neću o tome... Kako trenutno močim noge u Senegalu i pišem jednom rukom jer mi je druga zauzeta čašom neobičnog koktela, onda ću prispodobiti o dobrom čovjeku i taksistu Muhamedu i njegovu pretpotopnom limenom ljubimcu - Citroenu BX GTI. Posebno je naglasio da je to GTI, a kao nestručnjaku za automobile, nije mi to bilo važno.

Javni je gradski i prigradski prijevoz u većini afričkih država – katastrofa. Vozni je park fenomenalno star i uglavnom ga čine rashodovana vozila iz Europe, iako ima i skupih strojeva. Tako se na periferiji mnogih gradove nalaze prava groblja vozila svih marki u kojima možete kupiti baš svaki dio koji vam treba. Iako npr. imate Renault, to ne znači da bi mu pristajao volan s neke Lade Nive. Ako vam treba kvaka, može li Fiatova na Golf? Može, sredit ćemo! Kada mi treba prijevoz u Africi, taksist postaje svatko tko ima ikakvo prometalo, a sve kako bi malo popravio kućni proračun. Moć cjenkanja dolazi do izražaja.


Stanice za tehnički pregled vozila nisam vidio, ali sam vidio aute kojima na cesti otpadaju kotači. Tako je i u Aziji, samo što su tamo flegmatični pa se ne uzrujavaju. Zapravo, ona stara uzrečica: Bitno da se kotrlja – baš u Africi dolazi do pravog izražaja. Kada se samo sjetim s koliko muke moj automobil svake godine i nakon temeljite rekonstrukcije prolazi tehnički u Našicama i Donjem Miholjcu, a često mu se traži i dlaka u jaju, pa i više – dođe mi da zaplačem. Dođe mi da gorko zaplačem i kad na našim ulicama vidim rage i pitam se jesu li prošle tehnički u strogom Donjem Miholjcu ili možda u Livnu ili Duvnu. Kako bih izbjegao buduća nerviranja, doista ću se morati preseliti u Senegal ili neku drugu nesvrstanu zemlju, a mnogi će se tomu i razveselili. A automobil ću ići registrirati u Pečuh, samo da EU i to dopusti!
Šalu na stranu. Kako bih se normalno kretao kaotičnim gradom i od plaže do bazena, potreban mi je vozač. Izbor je slučajno pao na Muhameda kojeg sam kulturno zaskočio na benzinskoj stanici postavivši mu pitanje o cijeni vožnje do hotela. Na svojem antifrancuskom, naravno. Već je pala noć i autobus 228 više nije vozio! Nije mi bila važna vrsta vozila i u toj bih se situaciji vozio i na paklenom stroju. Znate onaj osjećaj kad želite u svoj krevet pod svaku cijenu. Rekao je 10 eura. To je bila pristojna cijena jer bi drugi tražili 30, a radilo se o udaljenosti od 40-ak kilometara. Njegov automobil nikada neću zaboraviti: u njemu visi vatrogasni aparat, a ni jedna kazaljka na kontrolnoj ploči nije radila. Vrata se otvaraju na žicu, teško – naravno, stakla se ne mogu podići jer nema svrhe, objašnjava mi Muhamed dok osjećam knedlu u grlu. Suvozačev pojas iskače iz ležišta pa ga grčevito pridržavam, a svakih pola sata zaustavljamo se kako bi natočio vodu u motor. Senzori ne rade, ali on zna da motor krvari pa ga samilosno napaja. Jedino što je donekle radilo u toj njegovoj šklopociji – bio je antologijski kasetofon bez radija koji je u slobodno vrijeme gutao vrpcu! Zbog toga sam bio posebno sretan jer su mi uši ostale uskraćene za mnoštvo afričkih evergrina!

Unatoč tisuću mana na automobilu, Muhamed je pošten čovjek, a one koji nisu prokleto gladni novca u Africi – rijetko upoznam. Zato je i bio moj vozač. S cijenama je uvijek bio realan dok bi mi drugi odrali kožu. Uvijek je dolazio ranije i brinuo se da kroz dakarske gužve prođem što sigurnije. Za stranca je to izuzetno važno.
Stoga, kada dođete u Afriku ili Aziju, pronađite vozača od povjerenja i neka vas samo on vozi! To će biti, vjerujte, najjeftinija i najmudrija odluka. Pustite hotelske taksiste neka se sunčaju ispred hotela i čekaju drugu budalu. I da, nisam se bojao vožnje jer je vozač vozio izuzetno sigurno. Možda nam je jednom otpao neki dio, ali ne sjećam se koji!? Kada dođeš u divljinu, ili si lovac ili lovina!
Nego, idem ja po treći koktel dok nisu ostali bez zaliha ruma. Čak 35 stupnjeva u hladu najavljuje prohladnu afričku noć.