Filipini, Indonezija, Antili, Karibi… Mnogo je otoka i otočića diljem svijeta do kojih je nezamislivo doći nekim drugim prijevoznim sredstvom osim zrakoplovom. Brodske i katamaranske linije (ako ih je bilo) na nekim su se mojim putovanjima pokazale nepouzdanima, a kad uzmemo u obzir da su izuzetno spore, gotovo uvijek se odlučujem za avion. Naravno, do takvih destinacija ne vozi divovski Airbus A380 ili ukrajinski transporter Antonov An-225. Obično se šokiram kada vidim kakva će me propelerska trokolica dovesti do konačne destinacije, šok ubrzo splasne kad poletimo, ali, da kucnem u drvo, do sada nisam imao nekih kataklizmi na takvim putovanjima.Najviše od svega trpe uši, kojima katkad treba i nekoliko sati da se oporave od takve buke. Na svakom takvom putovanju – istinski doživljaj je zajamčen, pa se u slučaju prilike nipošto nemojte kolebati. Jedini razlog za dvojbu može biti cijena. Klasično, ako kartu kupujete danas za sutra, dobro će vas ošišati, a ako o putovanju razmišljate prije – bit će to doista dobra investicija! Ako ste ikada letjeli aviončićima Trade Aira iz Osijeka u Zagreb, Rijeku, Split ili Dubrovnik, ispit ste položili i više vas ništa na svijetu ne može iznenaditi. Važno je da nije bilo magle, jer kada je ima – spomenuti ne lete! Vrijeme je na putovanjima izuzetno važno, pa sam već odavno shvatio da bih letio i na metli ili ćilimu samo da mogu ili da imam nadnaravne moći!? Ionako mi dan prekratko traje.Ali, šalu na stranu. Upravo sam se prije nekoliko dana u visine vinuo jednim takvim aviončićem, kompanije Divi Divi Air. Put me nanio na otočić Curaçao u blizini Venezuele, a jedino prijevozno sredstvo do bratske Arube bio je propelerac. I sve je prošlo glatko i bez turbulencija. Popričali smo i s pilotima, a učinilo mi se da jednoj Nizozemki (od ukupno sedmero putnika) – baš i nije bilo svejedno. Promijenila je boju pri uzlijetanju, baš kao i pri slijetanju. Nakon što sam, davno, preživio katamaran u dalekim kolumbijskim vodama, nemam straha ni od letenja ni od ikakve plovidbe.ABC otoci (Aruba, Bonaire, Curaçao) – nekadašnji sastavni dio Nizozemskih Antila, pravi su slatkiši. Krasi ih tirkizno more i vječno sunce, ljepota pejzaža i ukusna hrana. Ako ste se ikada pitali zašto se jedan od najpoznatijih likera za pravljenje koktela poput Blue Lagoon naziva Curaçao, upravo ćete doznati. Originalni liker intenzivne plave boje zaštitni je znak otoka i pravi se od kora naranče i šećerne trske. Plava laguna jedan je od mojih omiljenih koktela pa sam skoknuo do otoka na kojem se pravi osnovni sastojak. Na Curaçaou većinu turista čine Nizozemci, a na susjednoj Arubi – Amerikanci. Iako ta dva otoka imaju svoje zasebne valute, opet je najpoželjnija valuta zeleni američki dolar! Službena valuta na otočiću Bonaire je samo dolar. Pametno, čemu konverzije! I euro se može promijeniti, ali proces je dugotrajan, iscrpljujući. Onda – dolar ili kartice!Kad se već raspisah o krasoti svojeg boravišta, ipak ono ima i neke negativne strane. Skupoća! Kako su turističke lokacije u pitanju, u restoranu ne možete proći bez tristotinjak kuna za obrok. Mjesečne plaće su tu nekoliko puta veće od onih u Hrvatskoj, a o mirovinama da i ne govorim. Usprkos svemu, ljudi su ovdje izuzetno simpatični i uvijek spremni pomoći. Naravno, ne žure se nikamo i baš za sve imaju vremena, polako. To Europljane koji su naučili na brži temo – posebno ljuti. A onda se opuste na pitoresknim plažama i na sve loše zaborave. A i da ja ne zaboravim - ni za jednu od nizozemskih bivših kolonija ne treba viza, nego putovnica, a za neke samo valjana osobna iskaznica.Iako se svagdje na Antilima konzumira puno alkohola, jer se radi turističkim državama, policija kao da ne postoji. Za razliku od naših organa reda, kojima je to glavna opsesija i vječna prijetnja sigurnosti.Nego, idem ja kako ne bih zakasnio na svoj aviončić prema Bonaireu. Strpljivo njihove djelatnice na aerodromu čekaju nas putnike na ukrcavanju, ali ipak ne znaju da još moram posjetiti dva poslovna salona i uživati u miomirisima Antila. Pa kušati rum, neke lokalne likere, a sve kako bih se psihički pripremio za polusatni let u oazu mira. Imaju ovdje svašta za ponuditi.Ta ne kaže se uzalud da je dobra priprema – pola posla.