Sjećate li se kako se nekada dugo planirao doček Nove godine? Rezerviralo se nekoliko mjeseci unaprijed, a posebno se pazilo na garderobu, a u trgovinama čekovima na mnogo rata kupovale se fine krpice.

A sve kako bi u novogodišnjoj noći zasjali u najljepšem svjetlu, iako možda svježe kupljeno odijelo ili haljinu više nikada niste obukli?! Narod se u prošlosti više radovao životu, ne samo u našoj državi, nego svugdje u svijetu. Doba krize, ratovi i besparica učinile su svoje. Skromni se ljudi sada pokriju onim što imaju i ne misle na nekadašnji glamur, rastrošnost i zvjezdana očekivanja Silvestrova. Bilo kako bilo, adventsko vrijeme sve raznježi. Tisuće Slavonaca proteklih je dana otputovalo u glavni grad kako bi dotaknuli atmosferu Adventa u Zagrebu. Pije se vino, jedu slasne kobasice i božićni kolači… S druge strane, i drugi gradovi, shvativši dobri duh Zagreba, organizirali su svoja događanja i na taj način razveselili svoje sugrađane i goste. Bez obzira na te pokušaje koji možda i urode plodom - i dalje se organiziraju brojna turistička putovanja u Budimpeštu ili Beč, kako bi se i tamo uživalo u čaju s cimetom i u kuhanom vinu, a možda i povoljno kupila koja krpica, mali poklončić za obitelj, rodbinu i prijatelje. Cijene su također povoljne, nekoliko stotina kuna prava je bagatela i ako ne znate kako ih pametno potrošiti, putovanje je uvijek isplativa investicija koja proširuje vidike i obogaćuje život.

Prosinac je općenito bajan i svugdje u svijetu zrači radošću. U dalekom sam Pekingu prije mnogo godina svakoga dana u trgovini slušao istu pjesmu. Pogađate, „Jingle bells...“. Iako flegmatični Kinezi (za koje će 2018. biti godina psa), uglavnom nisu razumjeli smisao pjesme u kojoj sve zvoni, zbog stranaca su je bili prisiljeni slušati, a na glavi nositi kapu Djeda Mraza?! To su bili nezaboravni životni kadrovi. Znaju oni da prodaja u ovo doba godine izuzetno raste pa što znači ta smiješna kapica na glavi i dosadna pjesma na engleskom jeziku kada je novac u pitanju? I Rusi već početkom prosinca svoj Crveni trg pretvore u veliki sajam i klizalište, iako se njihov službeni Božić slavi tek 7. siječnja. Na našem Trgu bana Jelačića nema klizališta i vrtuljka, ali ima svijeća. Kupuju tako Rusi tradicionalni pjenušac Sovetskoe Igristoe, malo skuplju votku, mandarine, kavijar i usoljeni losos. Iako novca nema, iz nekog jastuka izvadi se bar u prosincu. Život nigdje više nije bajan, ali ljudima bar u ovo najljepše doba godine itekako godi malo veselja, spokoja, fine hrane, više prijateljstva i obiteljskog zajedništva. Pa gdje onda dočekati Novu godinu? Mnogi se nakon Božića kao obiteljskog rimokatoličkog blagdana upute diljem regije ili Europe. Stoga će 2018. dočekati visoko u planinama odmarajući uz skijanje u Austriji, Italiji, Slovačkoj pa sve više i u Ukrajini koja se sve više i prihvatljivim cijenama otvara svijetu.

Osim onih koji vole skijanje i snijeg, dosta je i onih koji uživaju na sunčanim plažama Azije ili Mediterana. Za sve koji planiraju u takve krajeve, sada je doista vrijeme za kupnju jeftinih karata. Kompanija Wizz Air, iz Budimpešte, prodaje izuzetno povoljne karte za Maltu ili Cipar u siječnju, a odlične cijene za lipanj i kraj 2018. ponudio je i Turkish Airlines, također s polaskom iz Budimpešte, a prema Tajlandu (Phuket), Maleziji (Kuala Lumpur), Manili (Filipini) i Jakarti (Indonezija). Cijene su odlične i iznose približno dvije tisuće kuna za povratnu kartu, pa ako ste spremni za nova putovanja, probudite se, sada je vrijeme za kupnju karata.

I da se opet vratimo na naša čuvena zimovanja. Što se tiče carine, nema nikakvih problema da se preko granice prevoze i veće količine sarme, stotinjak komada, primjerice. O tome ništa ne piše na internetstoj stranici Ministarstva financija. Pregledao sam cjenik jednog od austrijskih zimovališta i ostao sam šokiran visokim cijenama. Jedna prosječna hrvatska obitelj teško da si može priuštiti takav luksuz u restoranima, pa ne vidim razloga da se na put ne spakira i pečenka, sarma i koji čvarak. Iako smo se prije dosta godina podrugljivo smijali stanovnicima davne Čehoslovačke da na naše more u svojim socijalističkim autima dovoze svoje paštete i turističke salame, došlo je vrijeme da i mi na zimovanja i ljetovanja nosimo svoju hranu. U tome ne vidim ništa loše, iako bi svakako trebalo kušati i lokalne proizvode, a dok se naš financijski standard ne popravi - bolje putovati ikako nego nikako. A do tada: Za sarmu spremni!