Kada bih morao izabrati između autobusa i vlaka, izbor bi uvijek bio vlak. Ne treba ni govoriti o svim prednostima i manama takve slatke vožnje, ali ako bi sastavni dio željezničke kompozicije bio i vagon-restoran s kvalitetnom uslugom, mom veselju ne bi bilo kraja! Nisu samo London, New York ili Peking vrijedni naše pozornosti. Treba upoznati i bezbrojne ljepote domovine kako bismo još više cijenili sve druge svjetske znamenitosti. Pa tako nakon zasluženog i mukotrpnog rada mnogi naši Slavonci i Baranjci nekako skupe koju kunu kako bi na godišnji odmor otputovali do mora ili metropole. Ponekad to bude Rijeka, možda Split, pokatkad koji otok. Putuju rođacima, na sezonski rad negdje na obalu, u kupnju (jer je u Zagrebu, dakako, bolja ponuda) ili na liječničke preglede kada npr. neki osječki medicinski uređaji zakažu, a zagrebački su u punom pogonu… Ali putuju i turistički kako bi upoznali neki grad na obali, pronašli svoju skrivenu plažu i romantičnu ulicu, zaljubili se ili možda u Varaždinu uživali u specijalitetima domaće kuhinje. Putnik je čudan svat, svakoga dana mašta o novim destinacijama i uvijek je bitno samo jedno – putovati bliže ili dalje uz neki normalan proračun u novčaniku. I za sva ta željeznička putovanja domovinom i okolnim državama – nedavno „za kupnju karata“ modernizirane Hrvatske željeznice imaju odgovor.

Riječ je o brojnim povlasticama i akcijskim ponudama koje život putnicima čine ljepšim. Tako je osvanula i akcija „U Rijeku, Split i Zagreb već od 55,60 kn do 31. svibnja 2017.” Pomislila je odmah moja stara majka da bi tako mogla iz Našica do sestre u Zagreb jeftinije nego inače, iako koristi umirovljenički „roza karton“ HŽ-a?! Umirovljenicima je svaka kuna premija. Ali, tu se već prevarila jer se spomenuta tarifa odnosi samo na vlakove Zagreb – Split i Split – Zagreb (već od 75 kuna), Zagreb – Rijeka, Rijeka – Zagreb (već od 55,60 kuna) na jednosmjerna putovanja. Čita ona tako nastavak ponude u kojoj piše da rezervacija sjedala u ponudi nije uključena, a ako putnici putuju sa psom, tada imaju popust od 75 posto na kartu za pse! Putovanje do Splita u vagonima s ležajima je moguće uz nadoplatu od 77 kuna, a prijevoz automobila u jednom smjeru košta 101 kunu, a motocikla 51 kunu. Prevarantska je to ponuda, pomisli ona tužno, čak i psi, protiv kojih nema ništa, imaju popust. Stvarno napredujemo u civilizacijskom smislu jer je tako nešto prije dvadesetak godina baš bilo nezamislivo. Ali! Gdje je tu Slavonija? Gdje su tu Našice i Osijek?

Nikada mi neće biti jasno zašto Hrvatske željeznice toliko mrze Slavoniju. Osim što su ukinute brojne pruge (kažu nerentabilne poput one slikovite Našice – Čaglin koja bi mogla biti turistički projekt), za nas ne postoje nikakve posebne akcijske ponude (ili su rijetke), već samo one standardne, studentske na indeks, umirovljeničke na odrezak od mirovine, novinarske… Ne kažem da to nisu dobre ponude, ali lijepo bi bilo da se opet u nekoj akcijskoj ponudi pronađe i naša regija. Pa da ljudi putuju, da posjete rođake, prijatelje, da kupe koju krpicu u Ilici ili se počaste zlevankom u Međimurju. Nekada je u vlaku Podravka bio i vagon-restoran pa je neko vrijeme nestao. Što će Slavoncima kava i pivo ili možda sendvič dok satima putuju iz Zagreba do Osijeka? Za skupu cijenu karte, rezervacije i IC dodatka u tom istom vlaku - Hrvatske željeznice bi nam mogle pokloniti i sendvič i napitak (kao što npr. rade željeznice u Turskoj na liniji Istanbul – Ankara). Zar su putnici iz Slavonije putnici treće klase koji bi se kao u Indiji trebali voziti na krovu?

Možda baš neće biti najbolji primjer, ali već u Hrvatskoj spominjana HungaryCard iz susjedne nam i bratske Mađarske svim putnicima koji je kupe daje velike popuste na svim linijama MAV Mađarskih željeznica. Nije bitno putujete li iz Pečuha do Budimpešte, ili iz Vilanja do Dombovara. Samo otkinete kupon iz bloka, predate na blagajni i putujete jeftinije dodatno 50 posto ili pak pri kupnji internetom navedete na koji popust računate i kupon predate kondukteru prilikom pregleda karte na mobitelu ili ispisane na pisaču. Tako se pravilno razmišlja, a onda ne treba pitati zašto su mađarski vlakovi puni i zašto se za rezervacije treba „boriti“ i nekoliko dana ranije.

Kako dugo pratim željezničku problematiku u Hrvatskoj, zaključujem da je ovim oscilacijama u popustima i odnosu prema Slavoniji kriv izuzetno loš marketinški pristup. Spominje se da Istra i Dalmacija imaju poseban tretman pri popustima jer HŽ za cilj ima pridobivanje putnika jer su ti vlakovi poluprazni. Ni tome se ne čudim jer se do Rijeke i Splita izuzetno dugo putuje, govori se o satima koji su za Guinnessovu knjigu rekorda, ali bolje ne otvarati Pandorinu kutiju. Onda ljudi radije izabiru autobuse koji su ipak brži! A što se naše žitne Slavonije tiče, navodno na tim linijama ima dovoljno putnika pa popusti nisu potrebni. Zlatno je pravilo poslovanja da ne daješ popust kad roba dobro ide.

E baš toga se drže naše željeznice. A mi Slavonci uvijek platimo punu cijenu, i račun i opomenu. Tako nekako ide neka strana pjesma. Dokad?