Objavljeno 22. ožujka, 2024.
EU ima za cilj postati broj jedan u borbi protiv onečišćenja plastikom
Europska unija početkom ožujka najavila je uspostavu sustava povratnih naknada za plastične boce i aluminijske limenke diljem bloka do 2029., no dok se Bruxelles hvali visokom stopom recikliranja u članicama Unije, aktivisti za zaštitu prirode smatraju da se radi o "pogrešnom" putu, koji "ne rješava stvarni problem".
EU ima za cilj postati broj jedan u borbi protiv onečišćenja plastikom. Ovoga su mjeseca najavljene mjere vezane uz ambalažni otpad, te bi se do 2035. trebala postići 100-postotna stopa recikliranja, a do 2040. količina se otpada planira smanjiti za 15 posto, piše France24.
U 2021. građanin EU-a prosječno je proizveo 188 kg ambalažnog otpada, što je povećanje od 32 kilograma u odnosu prema stanju prije deset godina. Samo 64 posto te količine danas se reciklira.
Nova pravila
Za ambalažu u EU-u koristi se velik dio neobrađenih materijala: čak 40 posto plastike i 50 posto papira. Ako se ništa ne poduzme, u EU-u će do 2030. biti još 19 posto više ambalažnog otpada, a plastičnog ambalažnog otpada čak 46 posto više.
Uvođenjem novih pravila želi se zaustaviti taj trend. Ona će potrošačima omogućiti da biraju ambalažu koja se može ponovno upotrijebiti, uklonit će nepotrebnu ambalažu, ograničiti prekomjernu ambalažu i propisati jasne oznake za ispravno recikliranje.
Otvarat će se i nove poslovne prilike, posebno za manja poduzeća, smanjiti potreba za neobrađenim materijalima, povećati europski kapacitet za recikliranje i smanjiti ovisnost Europe o primarnim resursima i vanjskim dobavljačima. Ta će pravila omogućiti da ambalažni sektor bude u skladu s ciljem klimatske neutralnosti do 2050. Samo u Francuskoj je 2020. proizvedeno 340.000 tona plastičnih boca, a samo 50 posto je reciklirano, objavila je Nacionalna agencija za ekološku tranziciju.
Kako bi riješio taj problem, EU predlaže uspostavu sustava refundiranja naknada za cijeli euroblok do 2029. Plastične boce i aluminijske limenke prodavale bi se za nekoliko centi više, od pet do deset posto cijene proizvoda, ali bi potrošači mogli dobiti povrat dodane cijene ako vrate ambalažu na zadano mjesto za prikupljanje. To je već uspostavljeno u 15 europskih zemalja, uključujući Njemačku, Nizozemsku i skandinavske države. EU izvješćuje o rekordnim stopama recikliranja u svakoj zemlji sa sustavom povrata naknada, te se u Njemačkoj zahvaljujući tom sustavu već reciklira do 98,5 posto boca i limenki.
Slično je i u Švedskoj, u kojoj je povrat limenki na snazi od 1984., a plastičnih boca od 1994. U Norveškoj je pak uveden poseban okolišni porez za ambalažu za pića, a taj se porez smanjuje kako raste stopa prikupljanja ambalažnog otpada. Stopa recikliranja plastičnih i staklenih boca u toj zemlji blizu je 90 posto. No sustav povrata naknada nije "čudesno rješenje", tvrdi Manon Richert iz nevladine udruge Zero Waste France (ZWF). "Spomenuti sustav zasigurno može pomoći da se brojke vezane uz recikliranje poboljšaju, ali nije usmjeren na naš zadani cilj: drastično smanjenje proizvodnje plastike", rekla je Manon Richert.
Očuvanje okoliša
“To je samo drugi način sortiranja ambalaže (...), neće ništa promijeniti kada su u pitanju plastične boce. Kada se odloži, boca će imati istu sudbinu kao i ona koja je deponirana u tradicionalnu kantu za reciklažu. Bit će odvezena u postrojenje za preradu otpada i boce napravljene od PET-a (vrste plastike znane kao polietilen tereftalat) iskoristit će se za proizvodnju novih, a ostale će se boce preraditi u pahuljice i preprodati za izradu poliestera, uglavnom u Aziji. Ti postupci zahtijevaju puno vode i energije te generiraju mikroplastiku", upozorila je Richert. Ona i aktivisti tvrde da će sustav koji je najavila Unija samo donijeti "povratni učinak", koji će potrošače tjerati da i dalje kupuju plastične boce, što je u suprotnosti s ciljevima EU-a.
“Godinama nas uvjeravaju da je sortiranje i recikliranje lako provediva zelena politika te se širila ideja da kupovanje plastike i nije tako loše ako je recikliramo. A sada tome dodajemo financijski poticaj. To bi moglo imati potpuno suprotan učinak, poticanje kupnje plastičnih boca", rekla je Richert. Taj učinak se već vidi u Njemačkoj, gdje se zakonom iz 2003. nastojalo smanjiti upotrebu jednokratne plastike na 20 posto, ali se dogodilo sasvim suprotno. Sada jednokratne plastične boce čine 71 posto tržišta, a prije deset godina to je iznosilo 40 posto, doznaje se iz studije Sveučilišta Halle-Wittenberg. Prema Richert, vezano uz recikliranje, tu se više radi o bitki za financijske interese nego za očuvanje okoliša, jer su političari više poticali proizvođače da sve više koriste recikliranu plastiku u proizvodnji.
“Potražnja za recikliranom plastikom je porasla i materijal je postao skuplji (...), prikupljanje i recikliranje boca povećat će količinu dostupne reciklirane plastike, te će sniziti njezinu cijenu, a to sigurno neće potaknuti proizvođače da smanje proizvodnju. Na kraju, te mjere samo pridonose održavanju ciklusa proizvodnje plastike, a mi trebamo prekinuti taj ciklus", objasnila je Richert.
Zdenka Rupčić
Količina otpada raste brže i od BDP-a
Zero Waste France i druge udruge za očuvanje i zaštitu okoliša zauzimaju se za drukčiji sustav, naknadu za ponovno korištenje, uglavnom stakla, prema načelu kružne ekonomije. Količina ambalažnog otpada raste, često i brže od BDP-a. Ambalažni otpad u EU-u u posljednjih se deset godina povećao za više od 20 posto, a predviđa se da će do 2030. porasti za još 19 posto ako se nešto ne poduzme. Europska komisija tvrdi da bi se njezinim predloženim mjerama emisije stakleničkih plinova iz ambalaže do 2030. smanjile na 43 milijuna tona u usporedbi sa 66 milijuna ako se propisi ne mijenjaju. Potrošnja vode smanjila bi se za 1,1 milijun kubnih metara. Troškovi ekološke štete za gospodarstvo i društvo smanjili bi se za 6,4 milijarde eura u odnosu prema polaznoj vrijednosti za 2030.