Agoniji nogometaša Osijeka nema kraja. Tu i tamo poneki rezultatski bljesak ne može popraviti generalno loš dojam koji momčad ostavlja na terenu.

Varaždin je bio samo još jedna potvrda svega onog što se već odavno zna, pa jednostavno više nema smisla ponavljati jedno te isto. Osijek je bio nemoćan, bezidejan, ali možda i najvažnije posve prazan. Tjelesno i emocionalno. Igrači su izgledali poput praznih ljuštura koje su izišle na teren odraditi “obavezne likove” bez imalo strasti, žara ili gladi. I to je najgore. Ne može se reći kako Bijelo-plavi nisu htjeli ili da nisu željeli. Pokušavali su, tražili rješenje za solidan varaždinski blok, ali ih je opet pojela - nervoza. Doista više nemamo drugog objašnjenja za sve te silne neforsirane tehničke pogreške i probleme u elementarnim stvarima nogometne igre.



Varaždin se na Opus Areni nije osladio bodovima (0:1) zbog nekakve svoje nezaboravne partije, već isključivo zbog slabašnog i tromog Osijeka. Gostima je bilo dovoljno prvi zabiti pogodak jer to, kada igraš protiv Osijeka, u pravilu znači u najgorem slučaju remi. Ovaj je put za Bijelo-plave ispalo još gore - poraz koji je samo dodatno ojadio njihove navijače. Čak do te mjere da je nezadovoljstvo na tribinama počelo prelaziti u sarkazam, pa je pred kraj susreta s istoka krenula poznata pjesma, koja je ovaj put imala baš posprdni prizvuk “Europo, čuvaj se Osječani dolaze”.

- Ovo je sigurno najteži trenutak u mojoj trenerskoj karijeri. Doista mi je teško reći u čemu je problem naše momčadi. Je li u pritisku, je li problem vezan uz ugovore nekih igrača ili je nešto treće, ali energetski momčad je opet bila loša. Nismo osvajali druge lopte, a uz to akcije su nam bile nepovezane i opterećene brojnim neforsiranim tehničkim pogreškama. U drugom poluvremenu smo imali potpunu dominaciju, ali smo bili vrlo neprecizni u igri, posebno u ubačajima s bočnih pozicija. Nikako nismo uspijevali poslati bar jedan upotrebljiv ubačaj. Meni se sa strane činilo kao da nam nedostaje vjere u preokret - rekao je Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.

Naravno, nakon takvih poraza koji izazivaju priličnu frustraciju uvijek će ostati i neka pitanja tipa “što bi bilo kad bi bilo”. Da je ušao onaj Pušićev lob iz treće minute, uvjereni smo kako bismo danas pričali drukčije priče. No nije ušao, pa na to nema smisla trošiti energiju. Zapravo, puno je važnije pitanje u kakvoj je situaciji sada Osijekov trener jer je tijekom susreta protiv Varaždina povukao neke poteze koji mu sigurno neće povećati popularnost unutar svlačionice, a samim time se postavlja i pitanje ukupnih odnosa i atmosfere u njoj. Nije mu trebalo da u 32. minuti iz igre povlačio kapetana Vedrana Jugovića, a ni Enisa Čokaja. To su potezi koji ponižavaju igrače, a posebno se to odnosi na Jugovića, koji bi trebao biti “produžena trenerova ruka”. Teško da to može biti ako će ga se tretirati na takav način.

- Da mogu vratiti vrijeme, ne bih izvadio Jugovića iz igre. Nije mi lako zbog te odluke, sada se osjećam glupo, ali u onom trenutku imao samo osjećaj kako će već u prvom poluvremenu kola otići posve nizbrdo ako ne povučem nekakav potez - objasnio je Zekić.

Osim toga, takvim ekshibicijama Zekić jasno šalje poruku kako je zabludio prilikom izbora prve momčadi. I to čini iz tjedna u tjedan jer dosad je redovito već na poluvremenu radio dvije ili tri zamjene. No svejedno mu iz tjedna u tjedan susrete započinje gotovo uvijek ista momčad, kojom brzo postane nezadovoljan.



Osijek je izgubio četvrtu poziciju, a način na koji igra upozorava na sve samo ne kako bi se na nju mogao vratiti. Međutim, opet ne treba zaboraviti koliko je nogomet ćudljiva igra. I zato se na Opus Areni jednostavno ne smiju predati. U biti, put im je pokazao tko drugi nego Ramon Mierez nakon susreta protiv Varaždina. Momčad se nećkala doći bliže Kohorti, ali onda je došao Ramon i poveo dečke pred navijače, očevidci kažu kako je to učinio sa suzama u očima. Otrpjeli su navijačko nezadovoljstvo. Ramon je poljubio grb, za što je zaradio ovacije navijača. I to je borbeni duh koji Osijeku tako nedostaje. Ima li ga u Osijekovu treneru? Kaže se kako je momčad ogledalo trenera, Zekić pričao o nedostatku vjere u preokret i pobjedu protiv Varaždina. Iskreno, nama je nakon susreta izgledalo kao da ni on sam više nema vjere i ideja kako pokrenuti momčadi. Ako je tako, onda je to jako loše. Toplo se nadamo kako je to bila tek još jedna emotivna reakcija na poraz jer ako Osijeku sada nešto treba, onda je to vođa koji će ga izvesti iz ovog tunela. To sada može biti samo trener i nitko više. Sada je trenutak u kojem Zekić treba pokazati svoj pravi karakter, a on je oduvijek bio ratnički. Problem je tu i to ne mali, ali što ćemo sad - sjesti i plakati? Ne, treba se boriti i tražiti nova rješenja, pa čak i radikalna ako treba. Njih u ovom trenutku može ponuditi jedino - Zoran Zekić. I ne, nije se uopće baratalo njegovim odlaskom. To ne bi imalo smisla koliko god čudno zvučalo u ovom trenutku. Ova je momčad “pojela” već nekoliko trenera, pa sigurno problem nije u njima. Dolazi i stanka koja će donijeti priliku za pregrupiranje, ali i svježe ideje. Možda bi se Zekić doista trebao okrenuti sljedećoj sezoni i na taj način slagati momčad u završnici sezone.

Nije isključeno kako bi mu takav zaokret u razmišljanju mogao donijeti benefit odmah sada...