Vinceška (Baranja), Vince (Feričanci), Vinkovo (Trnava) ili Vincekovo (Erdut), brojni su nazivi proslave Sv. Vinka u Slavoniji i Baranji, a svi slave ljubav prema vinogradu, podrumu i vinu. Bilo petak, subota ili nedjelja, kada i pada blagdan sv. Vinka ove godine (22. 1.), nema ljubitelja vina koji neće u nekom od slavonskih i baranjskih vinograda i podruma nazdraviti novoj vinogradarskoj godini. Prošle je godine pao snijeg na Vincešku i razveselio najmlađe (koji su tako dobili oblik zabave primijenjen za njihove godine), a veseli nas činjenica da meteorolozi i ove godine najavljuju snježno-zimsku proslavu Sv. Vinka.

Ledena zima ili vruće ljeto, vinski podrumi idealno su mjesto druženja za sva godišnja doba. Temperatura je konstantno jednaka, vino vrhunsko očuvano, a društvo uvijek veselo i nasmijano. Posebice je svečano kada se slavi početak nove vinogradarske godine. Uz blagdan svetog Vinka, kad uobičajeno započinju zimsko-proljetni radovi u vinogradu, vezani su brojni tradicijski običaji među vinarima u kontinentalnoj Hrvatskoj. To je ponajprije posveta vinove loze i vinograda, u nadi i vjerovanju da će godina biti uspješna, bez iznenadnog mraza, ledenih oluja i štetnika, uz puno grožđa i kvalitetnog vina. Upravo zato, okupljeni gosti i prijatelji vinogradara lozu toga dana škrope svetom vodom te ju "časte" veselom pjesmom i darovima iz pušnice, poput najukusnijih kobasica, švargla i kulena. Poput Martinja, Vinceška je prigoda za slavlje u vinskom podrumu, u koji vas slavonski, baranjski i podunavski vinari ove zime pozivaju da se s njima proveselite, okrijepite domaćim vinom, pečenim kobasicama, "ljutim" čobancem, fiš-paprikašem ili grahom iz glinenog ćupa, pa uz tamburaše zajedno nazdravite uspješnoj vinogradarskoj godini. Stoga, poziv vinara nikako ne smijete odbiti, bilo da ste vinski entuzijast ili se jednostavno volite proveseliti u dobrome društvu s prijateljima, no, zapamtite, uvijek u društvu imajte vozača koji će se taj dan "žrtvovati" i sigurno vas dovesti kući ili pak do drugog vinara. U Baranji, posebice u Suzi i Zmajevcu, gdje su nizovi gatora malih vinara, još ćete i moći obići sve vinare pješice, no ako se zaputite put Erduta, Aljmaša, Dalja, Mandićevca, Trnave te Feričanaca, prijevoz će vam sigurno dobro doći.

Sv. Vinka i danas slave svi vinari, a kako je proslava Vinceške u Baranji izgledala prije više od stotinu godinu zapisala je učiteljica Jelka Mihaljev u knjizi Proletilo dvanaest golubova:

To je blagdan planinaca, vinogradara i podrumara. Na taj dan oni idu u planinu, u podrum i u vinograd da vide kako izgledaju loze i da se pomole Bogu za rod u novoj godini.

Poslije jutarnjeg obroka, ručka, oko 9 sati reduša spremi otarak (ručnik), a starešina iz odžaka uzme najdužu struku kobasice, komad slanine i odreže oveći komad kruha i sve to umota u otarak te stavi u strunjak, planinsku torbu od strune ili od kože. Stavi i ključ od podruma i gatora. Ključ je obično velik i kitnjast, starinski, još ručne kovačke izrade. U strunjak se stavi i prazna boca. Domaćin ponese još i veći sud, čobanku od drveta od 2 do 3 litre, ili pletenku, staklenu posudu opletenu prućem, tj. balon od 3 do 5 litara.

S domaćinom ide i poneki mlađi muški član obitelji. Zima, bude snijeg često vrlo visok, no to nije zapreka da se ide u planinu. Podrumi su po usjecima i dolovima, poredani kao kuće u naselju. Ti usjeci i dolovi imaju i svoja imena, a i vinogradi koji su po brigovima bliže suncu.

Domaćin najprije obiđe podrum, razgleda stanje i požuri u vinograd. Na uglu jednog prigona motike (dio vinograda, površine koja se može ručno okopati za jedan dan) stavi na čokot kobasicu i prođe oko cijelog vinograda ako nije prevelik snijeg. Vrati se, skine šešir ili šubaru i izmoli Očenaš. Razgledava loze, malo ih opipa, skoro pomiluje, poneko i odreže dva-tri komada loze, kobasicu ponovo stavi u strunjak i siđe dolje k podrumu. Odrezane loze predvečer ponese kući, metne u posudicu s vodom. U toploj prostoriji pupovi brzo nabubre te se može vidjeti ima li cvjetnih pupova, tj. hoće li vinograd roditi. Podrum se sastoji od dvaju dijelova, a s trijemom i triju. Zidana prostorija služi za preradu grožđa. Tu su smještene kace, muljača, preša i ostala potrebna pomagala i alati za preradu grožđa u vino. Iz ove prostorije ulazi se u izdubitu jamu u brdu, često i ozidanu ciglom, gdje stoji burad s vinom, zaštićenim pri ujednačenoj temperaturi. To je gator.

U prvoj prostoriji u podrumu, u kutu, otvoreno je ognjište. Imućniji su imali i sobicu sa zidanim ložištem. Na ognjištu bi domaćin naložio vatru, drva uvijek ima u pričuvi. Kad se vatra ražari, okolo se poredaju boce s vinom ili bukare, kalenčiće, a na ražnju se peče slanina i kobasica. Pridruže se i bliži susjedi, koji donesu svoje ražnjeve i svoje vino. Skupi se i desetak ljudi. Stariji sjednu na male tronožne stolčiće, mladi stoje. Razgovaraju o nastupajućoj godini. Iako je vrijeme hladno, o podne se i snijeg malo otopi, pa ako se vrabac može okupati u barici, rodit će grožđe, bit će te godine vina. Ljudi se šale, prepričavaju zgode iz prošlosti, sjećajući se lijepih i ružnih doživljaja i događaja.

Uz pečenu kobasicu s kruhom godilo je vino. Svi bi postali razgovorljiviji, veseli i glasni. Malobrojni su se opijali. Preostalu neispečenu kobasicu, planinac odnese kući reduši da skuha u grahu što se taj dan priprema za večeru, da bude i kobasica s čokota. Ukućanima domaćin donese čobanku vina da svi obilato blaguju i proslave Vincešku.

Slavonija i Baranja pričaju jednu od najljepših vinskih priča, s nepreglednim vinogradima, gdje su smješteni najveći, najnagrađivaniji i najstariji vinski podrumi u Hrvatskoj. Iz Osijeka, krenite putem jednog od četiri vinogorja - Baranja, Erdut, Feričanci i Đakovo i priuštite si svoju dozu vinskog hedonizma, bilo to noćenje i romantična večera u vinskom podrumu ili proslava Sv. Vinka s tamburašima u podrumu uz kapljicu vrhunskog vina.