Osječka veslačka braća Anton i Patrik Lončarić prošlu noć nisu bili na vodi, ali su utrku u Tokiju proživljavali kao da su sami veslali.



- Naravno, probudili smo se usred noći kako bismo pogledali finale “dvojaca bez” i Sinkoviće, a kasnije nisam mogao zaspati. Adrenalin me pucao, pa je bilo okretanja i prevrtanja po krevetu, ali san nije dolazio - kaže Patrik Lončarić. On i njegov brat Anton većinu ove godine proveli su bok uz bok sa Sinkovićima. Trenirali su zajedno na zagrebačkom jezeru Jarun, ili u Dalmatinskoj zagori na Peruči. Lončarići su sparirali braći, učili od njih i njihovog trenera Bralića.



- Već na treninzima, ali i prethodnim ovogodišnjim regatama, vidjelo se da oni idu jaku brzo, da su spremni sto posto i da im zlato u Tokiju ne bi smjelo izmaknuti. Njih dvojica su fenomeni, uvijek rade maksimalno, a čini mi se da su ove godine bili na jednoj razini više. Ma, dečki su odradili svjetski posao, oni su prva posada koja ima olimpijsko zlato u dvojcu na pariće i “dvojcu bez”, to dovoljno govori o kakvim se veslačima radi - dodao je Patrik.



U finalu olimpijske utrke pred kraj su Rumunji opasno zaprijetili, ali braća Lončarić kažu kako se oni nisu nimalo uplašili da će Sinkovići izgubiti vodstvo.



- Bio sam sto posto siguran da uzimaju zlato i to od samog početka utrke kad su zasjeli na čelo poretka. Na njima se vidjelo da točno znaju što rade od prvog do posljednjeg zaveslaja. Rumunji su prijetili, ali nismo se nešto previše zabrinjavali da bi moglo drugačije završiti nego onako kako jest.



Sinkovići ne misle još u mirovinu, a već se gleda prema novim Igrama u Parizu 2024. Spominje se formiranje četverca u kojem bi bili braća Sinković i Lončarić.



- Tri godine je do Pariza, nama sigurno te priče gode i daju nam motiva za što jači i bolji rad. Nama je vrh što uopće možemo s njima trenirati, što možemo učiti od takvog dvojca i Bralića, koji je najbolji veslački trener na svijetu. Naš cilj je samo raditi kao do sada, pa čak i više, a onda ćemo vidjeti hoće li to biti dovoljno za četverac koji se spominje. Naravno, veslati u čamcu sa Sinkovićima na Igrama bila bi nam iznimna čast, ostvarenje snova - zaključio je Patrik Lončarić.



I. Liović