Još Hrvatska ni propala! Nakon svih muka i izbornikovih čaranja koje smo prolazili u prva dva nastupa na Euru, protiv Škotske je konačno sve sjelo na svoje mjesto i to je odmah dalo rezultat. Napokon je Zlatko Dalić složio momčad koja se neće prilagođavati suparniku, nego će ga tjerati da se on prilagodi njoj. To nam je donijelo dominaciju na terenu od prve minute, relativno rano vodstvo te na kraju pobjedu i plasman u osminu finala s drugog mjesta u skupini. Ispalo je onako kako smo priželjkivali uoči početka Eura, a do ostvarenja tog cilja došli smo određenom zaobilaznicom, ali koga sad to briga. Još jednom su dečki dokazali kako se znaju nositi sa "stani - padni" situacijom. Odigrala je Hrvatska dobru utakmicu, baš onakvu kakvu treba odigrati protiv suparnika kakav je Škotska. Autoritativno i uvjerljivo. Prvi put smo uspjeli pobijediti Škote, a trenutak nije mogao biti bolji. Utišali smo Hampden Park i škotske navijače, koji su uoči susreta bili prilično nabrijani, ali brzo su shvatili tko je tko na terenu. Jednostavno nam nisu mogli parirati, a prema toj važnoj pobjedi vodio nas je Luka Modrić. Kapetanski ga je vanjskim felšom "stavio" za 2:1, pa asistirao za 3:1 i još jednom dokazao svoju neupitnu klasu, a ujedno je i odgovorio na određene podrugljive komentare koji su uoči utakmice plasirani u škotskim medijima. Tako je to kad se crta vraga na zidu, onda obično oživi i tresne te po ušima. Škoti su to naučili na teži način. I Dalić je neke stvari naučio na teži način. Bruno Petković jednostavno mora igrati, jer on je ta spona s veznjacima koja nam je nedostajala u prva dva susreta. Nije odigrao nešto posebno, ali uvijek je bio tu kada je trebalo sačuvati loptu, odigrati miran pas, a to je donijelo potpunu promjenu balansa u našoj igri i omogućilo nam apsolutnu kontrolu kroz posjed. Uz to, u većem dijelu utakmice vrlo smo dobro odgovorili na pokušaje presinga Škota. Znala se tu i tamo potkrasti poneka nesigurnost, ali uglavom je taj segment funkcionirao dobro. Određenih problema bilo je i s bočnim ubačajima, tako smo primili pogodak i na tome će trebati poraditi. No pustimo sad to. Plasirali smo se u osminu finala i sad počinje sasvim druga priča. Valjda je to ta pobjeda o kojoj su govorili izbornik Zlatko Dalić i naši reprezentativci. Valjda je to ta prekretnica koja će nas gurati dalje. Ovo je četvrti put da smo prošli skupinu na Euru. Dvaput smo igrali četvrtfinale, a jednom osminu finala. I opet se povijest ponavlja. Nikada na Euru nismo prošli prvu utakmicu nokaut-faze. Slična je priča vrijedila i u Rusiji 2018., kada smo 20 godina čekali na prolazak prve utakmice u drugom krugu. Tada smo prošli Dansku, a sada ćemo u toj zemlji, u njezini glavnom gradu Kopenhagenu tražiti novi put prema slavi. Oni loši dani s početka Eura i Dalićeva taktička lutanja valjda su sada iza nas. Samo se sad ne trebamo opet nekome prilagođavati, ma koga god dobili u osmini finala.

Trebamo i dalje biti Hrvatska, igrati svoju igru jer tada smo najbolji. Prilagođavanja suparnicima nikada nam nisu išla. Na kraju, lako bi se moglo dogoditi da Luki Modriću ovo bude posljednji veliki turnir s Hrvatskom. Ako će takva veličina već otići, onda to treba biti sa stilom, a ne da se ispadne od, neka se nitko ne uvrijedi, prosječne reprezentacije kakva je Škotska. Uglavnom, dečki će sad dobiti na samopuzdanju, a izbornik jasnu sliku tko treba igrati. Istina, ostali smo bez Lovrena (žuti kartoni) za osminu finala, ali optimizam se vratio...