Sport
DOMAGOJ DUVNJAK KAPETAN HRVATSKE REPREZENTACIJE

Ne znam kako je tata preživio utakmicu s Norveškom
Objavljeno 25. siječnja, 2020.

Domagoj Duvnjak ili Sander Sagosen. Tako smo najavljivali polufinale s Norveškom. Nakon velike bitke u trajanju od 80 minuta ovaj put odlučeno je da naš kapetan bude igrač utakmice. Pobjednik je u ovom susretu doslovce odnio sve.
Pobjeda nad Norveškom i plasman u finale za Duvnjaka je bio vrlo emotivan trenutak.
- Ne samo za mene. Svi smo ovu utakmicu tako doživjeli. Onakva utakmica se ne događa u životu. Nešto fenomenalno - 80 minuta borbe, moglo je otići i na jednu i na drugu stranu, ali otišlo je na našu.
- Ponovno je obrana odlično funkcionirala. Norveška nam je zabila najviše, ali dakako nakon 80 minuta. Tijekom 60 minuta ostavili smo ih na dosadašnjoj granici od 23 primljena pogotka. Obrana nam cijeli turnir jako dobro funkcionira.  Odlično igramo 5-1, protiv Španjolske smo igrali 6-0 tako da vjerujem kako ćemo u finalu igrati obje obrane. I vjerujem da će obrana i u finalu odlično funkcionirati, kaže.
Preuzeo je ulogu izvođenja sedmeraca premda to nije bio plan.
- Nisam posebno trenirao sedmerce, ali zasad je dobro. Zadnji put sam pucao sedmerac na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, a prvi put sam za reprezentaciju pucao 2008. godine u Norveškoj. To mi je bilo prvo iskustvo sa sedmercima. I tada smo igrali finale. Nadam se ovaj put kako nećemo stati na drugoj stepenici, pojašnjava Duvnjak. 
Prije deset godina Hrvatska je igrala zadnje finale. Od te momčadi ostao si samo ti i Željko Musa. Dakako i Lino Červar.
- Teško mi je uspoređivati.  Svaki je turnir novi i izazov. I tada smo išli na glavu kao i svaki put. Ove godine, iskreno, nismo ni sami znali što možemo očekivati.  Imamo dosta pomlađenu reprezentaciju . I dogodi se nakon Graza, Beča i sada u Stockholmu da imamo fenomenalne navijače koji nas cijelo vrijeme prate.  I ja im se i sada zahvaljujem.
Među navijačima na tribinama bio je i tata Ivo Duvnjak. Teško se odlučuje na dolaske na utakmice. Kako ste ga uopće nagovorili da ovaj puta dođe čak do Švedske?
- Bio je i prije deset godina u Beču u polufinalu. Da, ne dolazi često, a zašto se sada odlučio pitajte njega. Ne znam stvarno kako je on uopće preživio utakmicu s Norveškom.  Čuli smo se nakon utakmice. Znači živ je.
Duvnjaku je ovo četvrto finale. Sa seniorskom reprezentacijom nema još ni jedno zlato.
- Uh, nisu lijepi trenutci gubiti u finalima.  Zato ćemo se potruditi da ovo finale ostane u puno ljepšem sjećanju.  Svaki rukometaš koji zaigra za reprezentaciju, za svoju domovinu sanja zlato s Hrvatskom. To je i moj san.
U dresu Hrvatske  ipak ima zlato. Posljednje je osvojio 2006. na kadetskom Europskom prvenstvu u Estoniji. Pobijedila je i tada Hrvatska Španjolsku. Igrali su za „furiju“ Maqueda, Figueras, za Hrvatsku Duvnjak i Karačić.
- Uh, davno je to bilo. Kroz maglu se i sjećam te utakmice i turnira. Teško je uspoređivati kadete i seniore, ali  u svakom slučaju tada mi je to bilo fenomenalno iskustvo,
Španjolce jako dobro poznamo. Ovo je drugi međusobni susret na ovom turniru. Nadamo se boljim završetkom nego li u onoj prvoj utakmici. Imamo video materijal i sigurno ćemo dobro analizirati i tu utakmicu. Pogledat ćemo tu utakmicu. Pogledat ćemo prolaze što igraju i na 5-1 i na 6-0. Stvorili su nam dosta problema s 5-1 obranom. Vidjet ćemo. Finale je.  U svakom slučaju moramo i u finalu pokazati borbu kao u utakmici s Norveškom, kaže.
Ima li ova Hrvatska nešto što joj je nedostajalo ranije za otići na vrh?
- Svaki put imamo odličnu atmosferu u reprezentaciji. I na terenu i van terena. U sportu moraš imati i sreće. Mi smo je iskreno i imali u polufinalu. To je dio sporta, zaključio je Duvnjak. K.Lacković

Možda ste propustili...

RK SPAČVA VINKOVCI UOČI STARTA NOVE PAKET 24 PREMIJER LIGE

Prije početka sezone dva tjedna nisu smjeli trenirati u svojoj školskoj dvorani

15. FESTIVAL BICIKLISTIČKE REKREACIJE

Na FEBIRE-u gotovo 600 biciklista tijekom tri dana