Nogometaši Osijeka došli su do samog kraja jesenskog dijela sezone i u najgorem će je slučaju završiti kao i dvije prethodne godine, na trećem mjestu. Istina, još uvijek postoji mogućnost, ako se rezultati tako poslože, za prezimljavanje na drugoj poziciji. Za to Osječanima treba pobjeda nad Interom Zaprešić i poraz Rijeke u Koprivnici ili pobjeda nad Zaprešićanima od dva pogotka razlike i remi Riječana.

Završe li bijelo-plavi na drugoj poziciji, za to će najviše moći zahvaliti odličnoj seriji rezultata na gostovanjima. Naime, pomalo je ispod radara prošao podatak da je Osijek na strani već četiri mjeseca neporažen. Naime, u ovoj polusezoni doživio je samo jedan jedini poraz, i to još sredinom kolovoza, na prvom od devet jesenskih gostovanja kod Dinama u Maksimiru. Otad momčad Zorana Zekića niže samo pozitivne rezultate, među kojima je pet pobjeda i tri remija.

S obzirom na raspored taj niz uspjeha lako bi se mogao protegnuti i kroz proljetni dio sezone jer prvo gostovanje koje u nastavku prvenstva očekuje Osječane bit će kod već otpisanog Rudeša. Niz od osam uzastopnih gotujućih susreta bez poraza apsolutni je rekord još od jeseni 2000., kada osječka momčad ni jednom nije izgubila u gostima. Tada je imala jedan jedini poraz u cijeloj polusezoni, a on se dogodio u Gradskom vrtu protiv Rijeke. Istina, u statistikama ćete danas pronaći kako je Osijek te jeseni izgubio u posljednjem kolu kod Hrvatskog dragovoljca, ali taj se susret igrao u proljeće, a ne u jesen. Dakle, po tom nizu uspješnih rezultata ova je jesen odmah uz bok polusezoni kada su bijelo-plavi prezimili na prvom mjestu. No to je sad već daleka prošlost. Držat ćemo se posljednje tri godine, u kojima je na klupi Zoran Zekić (prvu njegovu jesen sezone 2015./16. nećemo uzeti u obzir jer je na klupu stigao nakon osam odigranih kola, nap. a.). Ako gledamo duljinu razdoblja neporaženosti, to je apsolutni rekord, ali po bodovnom učinku Zekić i njegova momčad prethodno su imali i bolji učinak u jesenskom dijelu sezone na gostovanjima. Bila je to ona prva jesen, 2016., nakon što su u klub došli suvlasnici Ivan Meštrović i Lőrinc Mészáros. Tada je Zekićeva momčad u 11 utakmica imala čak sedam gostujućih pobjeda i dva remija, uz dva poraza, i osvojila je čak 69 posto raspoloživih bodova na gostovanjima. Ovaj put taj se postotak zaustavio na 66. Za apsolutni rekrod nedostaje pobjeda u Puli, koja je bila u džepu, ali je ispuštena u samoj završnici susreta. S ta dva izgubljena boda Osijek bi bio na sjajnih 74 posto osvojenih bodova u gostima ove jeseni. No ni ovako nije loše, dapače. Pet trijumfa, od kojih su neki posebno pamtljivi, poput onog na Poljudu ostvarenog nakon više od deset godina ili ovog posljednjeg, nakon preokreta u Velikoj Gorici, koji je bio važan zbog stanja na ljestvici. Unutar tri remija kriju se bodovi osvojeni i protiv izravnih konkurenata. Bod s Rujevice čak je i malo s obzirom na razvoj događaja u toj utakmici, bez obzira na to što je Rijeka prva došla u vodstvo, a onaj protiv Lokomotive vrijedan je jer je osvojen u okolnostima kada je Osijek 50-ak minuta igrao s čovjekom manje i uspio izjednačiti.

Kad smo već kod Zekićevih jesenskih učinaka na gostovanjima, treba spomenuti i prošlu jesen, u kojoj je osvojeno samo 40 posto raspoloživih bodova. Iako u usporedbi s dvije spomenute polusezone to izgleda loše, prošla je jesen bila specifična po čak šest remija na gostovanjima. Kada se zbroji učinak iz sve te tri prve polusezone, opet će iskočiti jedan vrlo kvalitetan podatak. Naime, osječka je momčad u njima odigrala 30 gostujućih prvenstvenih utakmica a doživjela samo pet poraza. Ova je jesen i po tome najbolja, jer se kapitulacija dogodila samo jednom, a u jesen 2016. i 2017. potkrala su se po dva poraza. Dakle, iz svega nije teško zaključiti kako je u Zekićevoj eri Osijek znatno popravio svoje nastupe na gostovanjima, a određeni problem ostaju domaće utakmice. Očito da se dečki nisu uvijek na najbolji način u stanju nositi s pritiskom koji donose nastupi pred domaćim navijačima. Naime, ove je polusezone iz Gradskog vrta "odlepršalo" deset bodova. Zasad su se pobjedama osladili Gorica, Rijeka i Dinamo, a jedan bod odnio je Slaven Belupo. Ostaje još susret s Interom Zaprešić, ali u njemu se valjda neće dogoditi nekakva neugodna iznenađenja. Zekić je malo-pomalo od Osijeka uspio napraviti vrlo žilavu momčad, koja će teško priznati poraz. Naime, ove sezone Osječani su se pet puta uspješno vraćali iz rezultatskog zaostataka. Triput im je uspjelo učiniti potpuni preokret (Hajduk 4:1, Rudeš 4:1, Gorica 2:1) nakon što bi dospjeli u rezultatski minus, a dvaput su se zadovoljili remijem u takvim okolnostima (Rijeka 1:1, Lokomotiva 2:2). Uglavnom, ako se u određenom trenutku, dok je polusezona u jeku, učini kako Osijek ne radi korake naprijed, to je ipak privremena i netočna slika, jer kada se uzmu ukupni podatci i sve zbroji i oduzme, dođe se do zaključka kako je uvijek puno više dobrih negoli loših stvari. Prokletstvo sporta, pa tako i nogometa, jest brzo izmjenjivanje i dolazak novih izazova, pa se ono što je prošlo ne stigne do kraja procesuirati na pravi način.

Na kraju, dobre stvari koje su bijelo-plavi učinili ove jeseni čine tek dobar temelj za nadgradnju koja bi trebala stići u proljeće. Naime, gledajući povijest HNL-a, Osječani su vrlo često znali imati plodne jeseni i sušna proljeća. Vrlo su rijetke bile godine u kojima su uspjeli napredovati u drugom dijelu sezone.

Češće bi slijedio lagani pad. I to bi morao biti novi izazov Zekiću i momčadu, jer u njegove tri godine još ni jedno proljeće nije bilo baš za dugo pamćenje. Naravno, ove će zime važnu ulogu u proljetnim ambicijama odigrati i ponašanje NK Osijek tijekom prijelaznog roka...