Sport
LUKA MODRIĆ, NAJBOLJI NOGOMETAŠ SP-A

Ne treba se bojati za budućnost reprezentacije
Objavljeno 17. srpnja, 2018.
Svaki trening, svaka utakmica u reprezentaciji bili su nešto posebno, rekao je Modrić

Došao je u Rusiju po svjetski naslov, a iz nje odlazio kao drugi na svijetu i najbolji igrač Svjetskog prvenstva. Luka Modrić napokon je dobio priznanja koja mu pripadaju.


Nerijetko se njegov učinak nije valorizirao na pravi način jer on nije ona tipična nogometna zvijezda kojoj je vlastiti učinak na prvom mjestu. Naš kapetan je momčadski igrač, a ovo je bilo prvenstvo takvih nogometaša. Velike zvijezde rano su otišle kući. Zaslužio je svaki komadić slave koju je pokupio u Rusiji. Bio je lider, preuzimao je odgovornost, imao je strašnu hrabrost protiv Danske pucati penal nakon što je jednog promašio u produžetku. Ma, imao je sve, a samo mu je jedna želja ostala neispunjena. Podignuti taj pehar za pobjednika SP-a i okrenuti se prema našoj navijačkoj vojsci. To bi za Luku bio vrh karijere.

Pomiješani osjećaji

San se nije ispunio, ali misija jest. U svojoj, vjerojatno, posljednjoj prilici učinio je s Hrvatskom nešto veliko.
- Miješaju se osjećaji u meni. Ponosni smo kako smo odigrali cijeli turnir i finale, a opet sam tužan jer nismo uzeli taj trofej. Mislim da smo zaslužili više u tom finalu, ali neke nam se stvari jednostavno nisu poklopile. Ne možemo to više promijeniti - rekao je na početku Luka Modrić.
U Hrvatskoj vas se svejedno slavi kao pobjednike. Učinili ste golemu stvar za hrvatski narod i zemlju u cjelini.
- Ovo je, po meni, najveći uspjeh u povijesti hrvatskog sporta i naravno da smo ponosni na njega. No, kad izgubiš finale, moraš ostati prazan, pogotovo kad prezentiraš takvu igru. Nažalost, neki detalji, neke situacije, nisu otišle na našu stranu, i nije se lako stalno vraćati iz rezultatskog minusa. Dali smo sve što smo mogli, pokušali smo, nismo se predavali ni kad je bilo 4:1, išli smo dalje naprijed, borili smo se. Rusiju smo napustili uzdignute glave. Nemamo si što zamjeriti, najmanje kako smo igrali u finalu.
Penal je bio presudan

Luka nije dvojio o trenutku koji je presudio finale.
- Taj drugi gol koji smo primili iz penala bio je presudni trenutak utakmice. U tim trenucima smo igrali odlično, izjednačili smo, dominirali, sudac sudi taj penal koji možda nije ni bio. Nisam ga vidio i ne mogu tvrditi, reći je li bio, ali dosta njih kaže mi kako ga nije trebalo suditi. No, suđen je, odeš na poluvrijeme u minusu, i to je bio prijelomni trenutak. Njima je dalo još više mogućnosti da se zatvore i igraju na kontre, iz jedne takve su i zabili treći gol. I ne trebamo sada pričati o suđenju, jer se neće ništa promijeniti. Moramo biti ponosni, kad prođe određeno vrijeme, kada se slegnu emocije, sigurno da ćemo postati svjesniji veličine uspjeha koji smo napravili.
Ako je već pobjegla momčadska prva nagrada, nije mogla pojedinačna. Proglašen je za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva.
- Sretan sam i ponosan zbog nagrade, ali sreća bi mi bila kompletnija da smo uspjeli osvojiti momčadski trofej. Hvala suigračima, bez njih bih teško došao do ove nagrade. Sretan sam, ali, iskreno, to je za mene tek utješna nagrada.
Nakon ovog velikog rezultata postavlja se pitanje budućnosti naše reprezentacije s obzirom na to da su njezini najbolji igrači u zenitu karijera.
- Ne bojim se ja za budućnost reprezentacije, ali sada razgovarati o tome hoćemo li mi stariji nastaviti put u njoj mi je bespredmetno. Treba proći nekoliko dana, treba se odmoriti, neka se emocije slegnu, pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Znam da brzo stižu nove utakmice, ali pametniji ćemo biti nakon tjedan ili desetak dana odmora.
Neslužbeno saznajemo kako je vrlo vjerojatno to finale u Moskvi bila posljednja službena utakmica, ali tko zna što će odlučiti nakon što sredi dojmove iz Rusije. Uostalom, ostao je osjećaj kako nikada nije više uživao noseći kocaksti dres.
- Ma, uvijek sam uživao braneći boje Hrvatske, ali može se reći da je na ovom turniru to bilo izraženije nego prije. Svaki put kad sam predstavljao reprezentaciju, a u reprezentaciji sam već skoro 13 godina, osjećao sam sreću, ponos i zadovoljstvo. Od kada sam postao kapetan, to se podiglo na još jednu višu razinu. Svaki trening, svaka utakmica u reprezentativnom okruženju bili su nešto posebno za mene - zaključio je na kraju Luka Modrić.
Kakva god njegova odluka oko budućnosti u reprezentaciji bila, možemo mu samo poručiti: “Mirno more, kapetane!” Kako je samo odigrao ovaj turnir. Čudo…
Dalibor KELER
113.

nastup bio je u finalu SP-a Luke Modrića u hrvatskom dresu
OD IZBJEGLIŠTVA DO VRHA SVIJETA
 
Rođen je 9. rujna 1985. godine u Zadru, ali je djetinjstvo proveo u zaseoku Modrići nedaleko od Obrovca, odakle je sa šest godina morao u izbjeglištvo. Obitelj se preselila u Zadar, bila smještana u hotelu Iž. Luka je prve nogometne korake napravio u NK-u Zadar. Kao klinac je bio na probi u Hajduku, ali nije prošao i vratio se u Zadar. Njegov zadarski trener Tomislav Bašić potom mu je dogovorio prelazak u Dinamo i Luka se 2000. preselio u Zagreb. Međutim, i u "modrom" taboru je prošao trnovit put. Dinamo ga je slao na posudbe u Zrinjski i Inter iz Zaprešića, a 2005. se napokon izborio za mjesto u prvoj momčadi. U dresu Dinama proveo je tri i pol sezone osvojivši šest trofeja. U lipnju 2008. preselio se u redove Tottenhama za 19 milijuna eura. Na Otoku se zadržao četiri godine, a u kolovozu 2012. preselio se u Real Madrid za 35 milijuna eura. U Realovim redovima Modrić je do kraja razvio sve svoje potencijale. Za Real je odigrao 257 utakmica postigavši 13 golova i, što je još važnije, osvojivši čak 14 trofeja, pri čemu četiri Lige prvaka i jedno španjolsko prvenstvo. Za Hrvatsku je debitirao u ožujku 2006. godine u pobjedi (3:2) nad Argentinom. Prvi pogodak zabio je 16. kolovoza 2006. u Livornu u pobjedi 2:0 protiv Italije.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana