Sada kada je Hrvatska reprezentacija stigla do finala u Rusiji, mogao sam bar na jedan dan svoje misli preusmjeriti na – NK Osijek. Dugo sam već na ruskom tlu i polako me "pere" nostalgija, a naši bijelo-plavi su njezin nezaobilazni dio.

Krenuo je Osijek u novu europsku avanturu. Žalio sam se kolegama novinarima ovdje kako mi je neshvatljivo da to neću vidjeti, a oni su me nakon ulaska Hrvatske u finale pitali: „Žališ li još što nisi s Osijekom?“ Ma, žalim. Uvijek ću žaliti jer prva ljubav uvijek ostaje – prva ljubav. Kad sam se zaljubio u Osijek, Hrvatska, uz sve poštovanje i ljubav prema njoj, još nije postojala. I tako, mislio sam, pogledat ću bar stream prijenosa nastupa Osječana u Moldaviji, ali šipak. Pokušao sam, ali su mi na fini način poručili „nećeš, razbojniče“. Na ekranu se pojavila poruka kako je taj link zabranjen od vlade Ruske Federacije. Zašto? Vrag će ga znati. No, zato postoji tekstualni live mog velikog prijatelja Marija Mihića, pa sam bar na taj način mogao pratiti događaje iz Kišinjeva. Kad sam već kod Mihe, nedostaje mi on ovdje. Toliko smo puta prolazili sito i rešeto prateći reprezentaciju na njezinim ranijim velikim natjecanjima, a i sam NK Osijek. Mogli bismo o tome napisati dobru knjigu koja bi najvjerojatnije postala bestseler. Nedostaje mi njegova zarazna energija i vječno dobro raspoloženje. Uglavnom, Osijek je krenuo s remijem, čitam trener Zoran Zekić je nakon utakmice opet pričao o istim problemima u igri koji su ga mučili i prošle sezone. Dobro je znati kako zapravo nisam ništa propustio u ovih mjesec dana (danas mi je točno 30. dan u Rusiji, nap.a.) kada je NK Osijek u pitanju. Naravno, gledam svakodnevno i sve te slike navijačke groznice koja trese cijelu zemlju, pa tako i Osijek. Pitam se hoće li se taj entuzijazam i ta silna radost preliti i do Gradskog vrta ove sezone. Uskoro će biti otvorena nova natjecateljska sezona, pa se nadam kako će se ovaj sjajan rezultat reprezentacije reflektirati i na ljude u gradu da u još većem broju pohode utakmice bijelo-plavih. Nogomet će nedvojbeno još jedno vrijeme biti hit. Još ako Osijek opet „mazne“ neko zvučno europsko ime, možda se dodatno produži ovo nezaboravno ljeto. Rekao sam već. Ovo je godina čuda, pa još jedno ne bi škodilo. Ako nam nešto u Osijeku nedostaje, to je ta pozitiva koja sada vlada zbog reprezentacije. NK Osijek je svakako jedna od pozitivnih stvari koja se događa u gradu i on može izazvati slično snažne i pozitivne emocije (sjetite se samo prošlog ljeta i atmosfere oko utakmice s PSV-om). Bilo bi lijepo uživati na utakmicama uz lijepo popunjene tribine Gradskog vrta.
I tako, kako se približava trenutak povratka kući, sve više o njemu i razmišljam. Čitam da onaj turbo kružni tok kod Sjenjaka još nije pušten u promet. Pa, majku mu, što se čeka. Bio sam siguran kako ću se na povratku provozati kroz njega. Neće ići. No, svejedno, to neće nimalo umanjiti moju sreću zbog povratka. Znam, sad će neki moji prijatelji reći: „Evo ga, puk‘o je k‘o sijalica.“ Nisam, samo me malo dohvatila nostalgija. Znate onu „svijeta prođi, kući dođi“.