Kakva provala emocija, kakva atmosfera! Kada su hrvatski rukometaši izlazili s terena Gradskog vrta, jednostavno su imali osjećaj kako se na još neki način moraju odužiti Slavoncima za sjajno priređenu atmosferu. A nama svima bilo je dovoljno ono što su pokazali na terenu. Konačnih 32:19, pobjeda nad Crnom Gorom i veliki zalog uoči uzvrata u Podgorici te novog plasmana na Svjetsko prvenstvo.

Mišo Kovač s “Poljubi zemlju“ već je opjevan. Prošli su igrači i miks-zonom. Dio njih ušao je u svlačionicu. I vratili su se natrag. Na slikanje i dijeljenje autograma. Ako netko pita kako se stvara kult reprezentacije - “pa eto tako“.

Nije to subjektivan dojam, ali atmosfera u subotu u dvorani Gradski vrt bila je puno nabijenija emocijama i “navijačkija“ negoli ona dan prije na stadionu Gradski vrt. Više je razloga. Naravno, već je drukčije kada utakmica ima natjecateljski karakter. Ulog u subotu bio je golem. Uostalom, kapetan Zlatko Horvat otvoreno je rekao kako su im ovi susreti s Crnom Gorom mnogo važniji negoli utakmice na Europskom prvenstvu. Ovdje se rješava(o) nastup na svjetskoj smotri. Dijelom i sudbina hrvatskog rukometa u kojem će smjeru krenuti. Podsjetimo, nikada naši rukometaši nisu propustili ni europsko ni svjetsko prvenstvo. Neće ni ovo sljedeće godine, čiji su zajednički domaćini Danska i Njemačka. Nakon „plus 13“ drago nam je bilo čuti da nitko u miks-zoni nije izrekao floskulu da treba biti oprezan u uzvratu.

To je to, bio je kratak Alen Ćiro Blažević, Našičanin u reprezentaciji i stožerni obrambeni igrač mađarskog prvaka Pick Szegeda.

Oni koji bolje poznaju rukomet, znaju dobro da je Blažević sjajan i napadački igrač. No, u Mađarskoj je pretvoren u specijalista u obrani. Naslijedio je na tom mjestu svoga vršnjaka Jakova Gojuna. A protiv Crne Gore kada se stislo u obrani u 20. minuti sve je bilo gotovo. Do odmora je bilo „plus sedam“. I taj fajt, tu borbu posebno u obrani publika je prepoznala. Blaževićevo štopanje igrača na crti i ulazak Krešimir Kozine, na pivotu i halfu. Također bivšeg igrača NEXE-a, danas bundesligaša Goppingena. Vedar i raspoložen izvan terena, Krešu svaki suparnik teško da će tako procijeniti. On će reći nakon susreta da ih je publika tjerala na dodatni angažman. Ne smijemo zaboraviti Marina Marića na 5-1, pa poslije igrača nešto drukčijeg profila Domagoja Pavlović. I sjajan obrambeni učinak novog ljevaka Jakova Vrankovića. Odmah je bilo lakše i vrataru Marinu Šegi. Otvorila se i kontra i krenula je Hrvatska. Nezadrživa. Jer smo spomenuli Luku Cindrića i Igora Karačića. Procjena je Červarova bila kako će oni s brzinom i individualnim rješenjima riješiti crnogorskih 5-1. Možda je bilo prilike tu ranije za Damira Bičanića. Ali, nakon „plus 13“ to je doista traženje dlake u jajetu.

I Lini Červaru nakon susreta trebao je mali predah. Ispred svlačionice došao ga je pozdravi i zahvaliti mu i gradonačelnik Osijeka Ivan Vrkić. Elan i entuzijazam kod izbornika postoji, ali činjenica je da je sve više godina na leđima. Od Portugala i Svjetskog prvenstva 2003. prošlo je već 15 godina. Podsjetili su novinari legendarnog rukometnog izbornika kada je Hrvatska posljednji put igrala kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Upravo za Portugal 2003. I postali smo svjetski prvaci. Červar je naravno, po svom običaju, imao dublju poruku. Za publiku, za ljude.

- Grijeh bi bio da se nismo odužili ovim divnim ljudima koji su nas bodrili. Mi smo doista igrali dobro, ali ću staviti loptu na zemlju i reći da se mi još trebamo dokazivati. Ovo je definitivno kako sam ja zamislio da bi trebali igrati. Stvaramo novu generaciju igrača na koje vjerujem da će naši ljudi biti ponosni. Ljude je dizalo na noge to što smo se borili za svaku loptu. I to su ljudi prepoznali. Dečki su ginuli jedan za drugoga. Veliki altruizam je bio izražen. To donosi rezultat. Ljude ne možeš prevariti. Ljudi vide tko gine, a tko se šeće po terenu - rekao je Červar, koji vjeruje kako je sve gotovo premda u Podgoricu neće ići na izlet.

- Idemo se dokazivati. Nećemo ići na izlet. Nećemo valjda braniti ovih 13 razlike. Idemo naprijed svi zajedno. Svaka utakmica je novo dokazivanje - zaključio je Červar.

Nakon ovakve atmosfere uvjereni smo kako će hrvatski rukometaši vrlo brzo ponovno doći u Osijek. Već najesen kreću kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2020. godine. Oduševljena lica igrača nakon susreta dovoljno su govorila kamo bi se rado vratili.