Proljetna premijera odmah je razotkrila sve zablude o kvaliteti aktualne momčadi Osijeka. Dinamo se baš prošetao kroz Gradski vrt i iza sebe ostavio pustoš. Na kraju je rezultatski poraz još i sasvim pristojan jer su bijelo-plavi 20-ak minuta prije kraja susreta hodali po rubu katastrofe.

Onda se Dinamo malo smilovao, popustio gas i dopustio Osijeku uljepšavanje poraza. No, ta kozmetika ne može promijeniti tešku istinu. Osijekova momčad miljama je daleko od upuštanja u ozbiljnu bitku za sam vrh tablice. Osječka momčad može bljesnuti, ali nema u sebi potrebne kvalitete za visoke ciljeve koje klub želi dostići. I to je jedina istina ma koliko god to bilo teško priznati. Trener Zoran Zekić još je jesenas rekao kako je iz ove momčadi već izvučen maksimum. No, nitko ga tada baš nije ozbiljno shvatio, pa se zato sada součavamo s bolnom istinom. Osijek je na premijeri iskazao baš sve slabosti koje su se pojavljivale tijekom pripremnog razdoblja. Propusna obrana, vezni red bez ideje i indisponirani najjači aduti.

Zapravo nam se i teško sjetiti kada je posljednji put Dinamo tako lako u Gradskom vrtu došao do pobjede. Osijek mu je svesrdno pomagao u tome. Mateo Barać imao je katastrofalnu večer. Krivac je ili sukrivac kod sva četiri pogotka, ali ne bi bilo korektno sad "objesiti" samo njega. Soudanija sami teško mogu čuvati i puno bolji igrači od Baraća, obranu na Alžircu treba igrati baš svaki igrač koji je u njegovoj blizini. Barać je morao imati pomoć suigrača, a ona je u najvećem dijelu izostala. Ta dekoncetracija u defenzivi svakako je bila ključni detalj utakmice.

- Dekoncentracija je lijepa riječ u odnosu na ono što nam se događalo. Neću nikoga obilježavati poimence jer obrana je stvar cijele momčadi. Osjećam obvezu ispričati se navijačima što nismo pružili bolju igru. Ne sjećam se kada smo tako loše izgledali u jednoj važnoj utakmici. Uopće nismo imali kompaktnosti, linije su nam bile previše razvučene. Nedostajao nam je balans, a kad je tako, teško je očekivati dobar rezultat protiv Dinama - pričao je Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.

Razliku je na kraju napravila samo jedna stvar – realizacija. Osijek je svoje prilike kod aktivnog rezulata po običaju bacio u vjetar, a Dinamo je svoja prva četiri udarca u okvir vrata pretvorio u pogotke. I sad se samo može pričati o tome "što bi bilo kad bi bilo".

- Pitanje je u kojem bi smjeru otišla da je Grezda realizirao onu priliku. Isto tako, tko zna što bi bilo da nam je dosuđen kazneni udarac. Možda bismo uspjeli zakomplicirati utakmicu. Ovako mogu zaključiti samo kako sve što je moglo otići na Dinamovu stranu tijekom susreta otišlo je - kazao je Zekić.

Razliku koja je u jednom trenutku izgledala baš ružno. Što mu je prolazilo kroz glavu kod 4:0 za Dinamo?

- Što može u takvoj situaciji nego moliti Boga da sve što prije završi. Vidiš kako ništa ne ide onako kako treba, kako se događa baš sve ono čega si se pribijavao prije susreta. Ne mogu se osloboditi dojma kako smo prelako primali pogotke - priča trener bijelo-plavih.

Dinamo nam je jasno pokazao koliko je Osijek još daleko od toga da postane jaka momčad. Puno je još posla. Ne samo pred trenerom i igračima već i pred klupskom logistikom jer u ovom trenutku Osijek ima previše polovnih igrača koji ne zadovoljavaju kriterije klupskih ciljeva.

- Stalno tvrdim kako za postizanje dobrog rezultata mi moramo uvijek biti blizu gornjeg granice svojih vrijednosti. Ako to nismo, upadamo u probleme. Nema alibija za ovo kako smo izgledali. Trener sam i preuzimam odgovornost, ali ću u utakmicama koje dolaze povući i poteze. Bit će promjena, neću više čekati nikoga - najavljuje Zekić.

Susret protiv Dinama samo je potvrdio nužnost ojačavanja momčadi. Prijelazni rok traje još tri dana, pa će valjda biti novih lica. U obrani prije svega. Dobro bi došao i jedan pravi vezni igrač jer ovo što Osijek ima je tanko. Jedan je čovjek, Doumbia, doslovce "pojeo" cijeli vezni red bijelo-plavih. Time smo sve rekli, a više nema smisla ni ponavljati kako su ključni igrači i dalje u hibernaciji.