Bakir Beširević obilježio je noviju povijest NK-a Osijek. Nakupio je “Baka” čak 327 “kapica” u dresu Osijeka, od čega je 265 prvenstvenih. Teško da će ga ikada netko dostići s obzirom na trendove koji danas vladaju u nogometu. Zanimljivo je čuti zbog čega se odlučio na takvu lojalnost bijelo-plavima.

- Grad i okolina su mi baš odgovarali, a bio sam i vrlo blizu kući. U to vrijeme i novac koji smo zarađivali bio je dobar, a ja nisam bio ni pohlepan. Bilo je nekih ponuda, ali ni jedna koja bi me natjerala na promjenu sredine. Bio sam jednom pet dana u Maritimu, ali sam brzo shvatio kako je za mene bolje vratiti se u Osijek. Nekako mi se sve poklopilo. Imali smo dobru momčad i dobre rezultate, a bili smo prava klapa. Dugo smo Beljan, Vuica, Vranješ, Ergović, Grnja, Mitu i ja igrali zajedno. Ta je momčad stvarana pet-šest godina, a vrhunac je bio točno na prijelazu stoljeća kada smo osvojili Kup i igrali onu sjajnu jesen 2000. Tada se sve točno znalo. Mi stariji smo bili kostur momčadi, a kraj nas su “iskakali” klinci poput Krpana, Jurice Vranješa i Babića. Oni su brzo odlazili i donosili nama i klubu novac za život. Sazrijevanje im je bilo lakše uz nas iskusnije igrače - u dahu je ispričao Beširević, koji je u slavonskim derbijima, koji su bili i povod razovora, igrao 18 puta.

Tome treba pridodati i pet nastupa u hrvatskom Kupu. I baš jedna od tih pet utakmica iz Kupa jest ona koju Beširević posebno pamti. Riječ je naravno o finalu iz 1999. godine.

- Uh, sve sam ja zakuhao u toj finalnoj utakmici. Promašio sam penal u 3. minuti. Da sam to zabio, vjerojatno ne bi bilo drame koja se kasnije dogodila. Ma ne samo što sam promašio penal nego i odbijanac koji je bio još bolja prilika. Zanimljiva je priča oko tog penala. Te sezone sam osam puta pucao i zabio s bijele točke i svih osam puta sam gađao vratarevu desnu stranu. Uoči utakmice rekao sam suigračima kako ću u slučaju penala promijeniti stranu i tući u lijevi kut. Rekao i porekao. Došao je kazneni udarac, uzeo ja loptu i opalio u desnu stranu, a Ibrahimović me čekao tamo.

Puno se prašine diglo nakon tog finala. Vinkovčani se i danas znaju žaliti kako su bili teško oštećeni.

- A, čuj, žale se. Što ću im ja, neka se žale. Tko gubi, taj se žali.

Za njega je pobjeda u toj utakmici finala Kupa najveća u klupskoj povijesti.

- Stalno se kod nas priča o nekakvim povijesnim utakmicama. Ljetošnje pobjede protiv PSV-a su golem uspjeh, ali za mene samo ta pobjeda u finalu Kupa 1999. protiv Cibalije ima povijesnu vrijednost. Ta je pobjeda donijela trofej.

Beširević je uživao igrati slavonske derbije.

- Bile su te utakmice stvar prestiža, a i navijači su ih voljeli. Znali smo se s dečkima iz Cibalije i uvijek bismo se zezali na temu tko je gazda u Slavoniji. Uvijek je bilo slatko dobiti Cibaliju zbog navijača, ali i zbog nas samih, jer gubitnik bi bio izvrgnut teškoj zezanciji.

U subotu će se odigrati 51. slavonski derbi. Beširević pozorno prati događanja u slavonskim prvoligašima.

- Za Osijek navijam i baš me veseli što se u posljednje dvije godine stabilizirao. Osijek ima odličnu momčad i, što je još važnije, odličnog trenera. Zoran Zekić je čvrsto na zemlji, ne razmeće se pričama i egoizmom, a to mi se jako sviđa. Iako ne poznam ljude, izgleda mi kako i klupski čelnici imaju viziju. Čvrsto vjerujem kako je ovo tek početak sjajne Osijekove priče. Što se tiče subotnjeg susreta, za mene je Osijek apsolutni favorit. Ne zato što sam njegov navijač, već to sugerira razum. Naravno, dečki će to morati pokazati na terenu, jer neće se Cibalia pobijediti sama od sebe. To su utakmice u kojima se treba boriti kao lav za klupske boje - zaključio je Beširević. D. Keler