Situacija na Balkanu sve je napetija, sve je više nerazumijevanja među susjedima. To je situacija poput one iz 1914. godine. Toga se treba najviše plašiti. Europa je bačva baruta, a Balkan je fitilj, upozorio je u razgovoru za Deutsche Welle Norbert Mappes-Niediek, njemački novinar i publicist, stručnjak za Balkan.

Posljednjih tjedana i mjeseci na zapadnom Balkanu ton između tamošnjih zemalja i različitih etničkih skupina postao je oštriji. Nastaje dojam da je ta regija ponovno postala nestabilnija. Mora li se EU ponovno zabrinuti zbog zapadnog Balkana?

- Da, mislim da mora. Retorika tamošnjih lidera, naravno, u prvoj liniji služi tome da se vlastitim biračima prezentiraju kao zaštitnici. Ako se loše priča o omraženom susjedu, onda se to dobro prihvaća. Stvara se osjećaj opasnosti i istovremeno ljudima se daje dojam da je upravo taj lider onaj pravi koji će ih zaštititi od te opasnosti. Samo po sebi to još nije opasno, ali to može postati opasno ako razvije jednu dinamiku. To je moguće i opasnost od toga stvarno postoji. Što je Europska unija slabija i što je slabiji njezin utjecaj i njezina sredstva pritiska, utoliko više doći će do takvog razvoja situacije. Ne vjerujem da će doći do preorijentacije prema Moskvi ili Turskoj, ali pozicije će otvrdnuti.

Koju ulogu igra Europska unija u toj regiji i koje mogućnosti utjecaja ona uopće ima?

- Europska unija u proteklih 20 do 25 godina bila je jedina alternativa stvaranju državica u kojima jedni drugima ništa dobro ne žele. Perspektiva "želimo u EU" svugdje je igrala veliku ulogu. To je počelo već 1991. godine, kad je Slovenija proglasila neovisnost. Tada je slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel kazao kako su raspad Jugoslavije i ujedinjenje Europe dvije strane jedne medalje. Bez jednog ne bi došlo do drugog. To znači zato što se Europa ujedinjuje, raspada se Jugoslavija. Tada se razmišljalo da oni koji se žele priključiti EU-u moraju brzo uskočiti na taj vlak i ne bi trebali čekati dok i svi drugi budu spremni. Slovenija nije htjela biti jedan usamljeni, izolirani otok u svjetskom oceanu, nego je htjela biti dio Europske unije. To za druge države važi još više. Gotovo da i nema koncepta o tome kako da jedna mala nacionalna država preživi u jednom ovakvom globaliziranom svijetu, ako nije u Europskoj uniji. Ljudi vjeruju u EU, oni žele biti dio EU-a, između ostaloga, i zbog toga što ne vjeruju vlastitim političkim elitama. Ali onda je došlo do preokreta kad je 2014. godine počela s radom nova Europska komisija. Novi predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker jasno je dao do znanja da u idućih pet godina neće doći do proširenja EU-a. Time što je to izrečeno tako otvoreno, zatvorena su ujedno jedna vrata.

O čemu se priča kad se govori o Europskoj uniji, s jedne strane u Beogradu, Prištini ili Sarajevu, i s druge strane u Berlinu, Parizu ili Bruxellesu? Je li svima pred očima ista Unija?

- U svim zemljama postoje različite perspektive. To ne vrijedi samo između Zapada i jugoistočne Europe. Postoje određeni obrasci koje ljudi imaju u glavama. Britanski obrazac bio je velika zona slobodne trgovine, jedna vrsta Commonwealtha. U Njemačkoj se uvijek zamišljala jedna federalna savezna država, dok su Austrijanci zamišljali Austro-Ugarsku Monarhiju. A na području bivše Jugoslavije Europsku uniju zamišlja se kao neku vrstu Jugoslavije. Paralele su uvijek iznova zapanjujuće. A i sada, kad je EU u krizi, mnoge ljude to podsjeća na jugoslavensku krizu. Veoma je lijepo to opisao slovenski ekonomist Jože Mencinger. On je kazao da Europska unija pati od jugoslavenskog sindroma. To znači da postoji jedna ekonomija, ali različite nacije, različiti identiteti, a i različite ekonomske politike. Rezultat toga je da svaka nacija smatra da ju ona druga iskorištava. Kao što su Slovenci i Hrvati u bivšoj Jugoslaviji strahovali da na Kosovo, u Makedoniju ili BiH uplaćuju u jednu vreću bez dna, tako te strahove u Europskoj uniji imaju Nijemci prema Grčkoj. Obrnuto su Kosovari, Makedonci i Bosanci i Hercegovci upućivali na to da Slovenija i Hrvatska postaju sve bogatije, dok u usporedbi s tim oni postaju sve siromašniji. Te paralele mnogi ljudi u bivšoj Jugoslaviji imaju u glavi kad misle na Europsku uniju.

Ostaje li Balkan bačva baruta, kako se to često navodi?

- Balkan zapravo uopće nije bačva baruta. Bačva baruta je Europa. Balkan je samo fitilj. Ono što je opasno to su konflikti. Oni se ne daju izolirati. I upravo u aktualnoj situaciji u kojoj je svijet postao tako nestabilan i u kojem ne postoji prava vodeća sila, sukobljenim stranama na Balkanu bit će utoliko lakše da saveznike potraže negdje među većim silama.