Objavljeno 30. prosinca, 2016.
Prije stotinu godinu Hrvati su jedva čekali Božić da se pristojno najedu
Mediji ovih dana prenose važna upozorenja nutricionista građanima da ne jedu previše i tako sačuvaju zdravlje, a prije stotinu godinu Hrvati su jedva čekali Božić da se pristojno najedu.
Znanstveni časopis "Collegium antrpologicum" donosi pregled tradicionalne prehrane u hrvatskim regijama na temelju starih monografija i radova objavljenih u Akademijinu serijalu „Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena“, za koji je Antun Radić sastavio upitnik 1897. godine. Glavno obilježje prehrane u ruralnim područjima na početku 20. stoljeća bila je jednostavnost, ali je svaka regija imala svoje specifičnosti, pišu autorice s Instituta za antropologiju Marijana Briški i Morana Jarec.
Glavne karakteristike prehrane u Slavoniji i Baranji bili su svinjski mesni proizvodi kao što su kobasice, kulen, čvarci, hladetina (aspik) te varivo poznato pod nazivom čorba. U svakodnevnu prehranu ubrajao se gulaš - od graha, mrkve, kiselog kupusa ili repe. Gulašu bi ponekad dodali i sušeno meso ili tjesteninu te bi ga obično začinili paprikom. Također, Slavonci i Baranjci jeli su razne kolače s makom, sjemenkama, orasima, sirom, marmeladom od šljiva, itd.
U središnjoj Hrvatskoj hrana je bila slična kao u Slavoniji i Baranji. Za doručak su često jeli žgance ili puru, kiseli kupus i gustu juhu. Puno su jeli svinjetinu i meso peradi, te razna variva koja su pravili od korabe, mrkve, krumpira, mahuna, slatke repe, kiselog zelja. Ondje su seljaci uvijek jeli obilnije: sir i više mesa te pili vino i rakiju. U Istri su tipična jela bili žganci s kavom, pržena jaja, tj. fritaje te razna variva, odnosno maneštre. Meso su jeli samo za blagdane ili fešte, a izvan tih dana meso su jeli uglavnom samo radnici koji su naporno radili. U Lici su često konzumirali mliječne proizvode, a najvažniji sastojci jela bili su krumpir, grah i kupus.
U Dalmaciji i na istočnim jadranskim otocima seljaci su jeli palentu. Također, jeli su puno ribe, soljene, pržene ili s varivima. Svakodnevna prehrana sadržavala je mnogo povrća, poput blitve, kupusa ili raštike, kojem su dodavali maslinovo ulje.
Pitanje je što bi današnji nutricionisti rekli na prehrambene mogućnosti Hrvata prije stotinu godinu. Pretilosti, istina, nije bilo, ali seljaci zacijelo zbog toga nisu bili sretni jer su jedva čekali Božić, feštu ili proštenje da se koliko-toliko najedu.H
MANJE ŠEĆERA I MESA
Zbornici često nisu napominjali koliko se nešto često jelo. Tako bi se, iz povećih popisa mesnih jela i kolača koji ondje postoje, moglo pretpostaviti da su šećer i meso seljaci konzumirali svaki dan, napominju autorice članka. Međutim, prehrana u ruralnim područjima svakako nije sadržavala tako mnogo šećera i mesa, za što postoje razni gospodarski i praktični razlozi: gospodarske mogućnosti seljaka, nedostatak električne energije, a time i nemogućnosti očuvanja svježeg mesa duže vremena te nedostupnost šećera.