Kada netko spoji sport s ljubavlju i humanošću i u svemu je tome više nego uspješan, onda je vrijedan svake pohvale. Upravo to sve čini Kristinu Špoljarić (27) iz Zdenaca. Kristina je sjajna trkačica na duge staze, pokazala je to odličnim vremenima i rezultatima na niz poznatih utrka, a uz sve to trčala je bezbroj humanitarnih i memorijalnih utrka. No, Kristina trčanje još uvijek ne naziva karijerom.

- Smatram sebe još uvijek rekreativcem, a trčanje je nešto što me ispunjava, moj ispušni ventil i velika ljubav. Kada se navikneš na trčanje, to ti postaje normalna stvar koja je sastavni dio tvog života i više bez toga ne možeš. Počela sam trčati još u osnovnoj školi. Kada sam otišla u srednju školu, malo sam zanemarila sportski život sve do studentskih dana. Na studiju sam postala dosta aktivna, počela sam trenirati pilates i kombinirala ga s trčanjem. Zatim sam 2015. godine odlučila otrčati svoju prvu utrku i bio je to Memorijalni maraton “ Modriča 92“, Orahovica - Zdenci - V.Rastovac, na poticaj svog jako dobrog prijatelja Gorana Drakslera i tamo upoznala dosta trkača i svoje prijatelje iz udruge Glasnika istine iz Slatine, koji su me odmah ohrabrili i nagovorili da krenem s natjecateljskim utrkama - pričala je Kristina koja je od rekreativnog trčanja prešla u ozbiljniju fazu.

- Osim natjecateljskih utrka ponekad kada mogu sudjelujem i na memorijalnim i humanitarnim utrkama, posebno kako bih podržala svoje prijatelje koji redovito trče na svaki značajni datum koji je vezan uz Domovinski rat, a i sama odajem počast stradalima na taj način. Prva natjecateljska utrka mi je bila Aurea Fest Požega, na 8,5 km, gdje sam osvojila treće mjesto ukupno u ženskoj kategoriji i bila sam jako iznenađena. Bila je to prva utrka pa odmah medalja, što je bilo jako motivirajuće i tako sam odlučila nastaviti. Tada sam se priključila klubu 'Moslavina u pokretu' iz Kutine i nastavila trčati te ostvarila niz zapaženih rezultata - pričala je Kristina, koja je istrčala do sada 13 natjecateljskih utrka i gotovo ni na jednoj nije ispod desetog mjesta.

A trčala je utrke po cijeloj Hrvatskoj.

- Najdraži mi je bio moj prvi polumaraton koji sam istrčala u Varaždinu. A najposebnija utrka je ipak Wings for Life. Nije bitno koliko pretrčiš, već je bitno sudjelovati. Posebno je ozračje jer trčiš za one koje ne mogu, imaš mogućnost pomoći ljudima koji su u invalidskim kolicima i trčati uz njih, a posebnost utrke je da je i sav prihod humanitaran.

Kristina je uz sve to i volonterka u Udruzi za pomoć osobama s intelektualnim teškoćama Jaglac Orahovica:

- Vlonterka sam u udruzi Jaglac od 2013. godine. Na volontiranje u Jaglacu sam se odlučila nakon završetka pripravničkog staža, imala sam veliku volju pomoći članovima udruge kroz svoj stručni rad kao fizioterapeut. Oni su to velikodušno prihvatili i postali smo veliki prijatelji. Sudjelujem u svakodnevnim aktivnostima u udruzi te provodim grupni i individualni rad s korisnicima. Bila sam i volonterka u Plivačkom klubu gdje sam također vodila grupu za osobe s invaliditetom. Smatram da je volontiranje jako važno, izgradiš se kao osoba i daješ primjer drugima, a zauzvrat dobiješ neizmjernu ljubav i poštovanje što ti mogu pružiti samo osobe s invaliditetom.

Ove godine dobila je i priznanje svoje općine Zdenci.

- Priznanje Općine Zdenci za promicanje športa i zdravog načina života, mnogo mi znači. Prvo sam bila iznenađena kada sam čula da su me predložili, ali mi je bilo neizmjerno drago jer to ipak govori da je moja zajednica uz mene i da mi daju potporu. A više me niti ne gledaju čudno kada trčim okolo, već me zaustavljaju i ohrabruju - zaključila je sjajna mlada sportašica i sjajna osoba. V. Grgurić