Objavljeno 28. rujna, 2016.
Uglavnom je riječ o farmama koje su i dalje opterećene kreditima, a čija je otplata i dalje u obvezi
Domaći mliječni sektor i sa zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku potvrdio je svoj “kataklizmički” pravac – prema državnom statističaru, ukupna proizvodnja mlijeka na OPG-ovima u 2015. u odnosu na 2014. smanjena je za oko 55.000 tona, što je pad za 10 posto.
U padu je, i to za 10,8 posto, odnosno za 37.000 tona, i količina mlijeka koju su gospodarstva predala u otkup mljekarama. “Strelicu dolje” dobila je i izravna prodaja svježeg mlijeka i to za 23,5 posto, znači pala je za gotovo četvrtinu, dok su količine mlijeka za ishranu stoke smanjene za čak trećinu – za 31 posto. Jedino povećanje bilježe količine mlijeka utrošenog unutar kućanstva te proizvodnja mliječnih prerađevina. Odavno je konstatirano da je pola litre obične “flaširane” vode skuplje od litre mlijeka; jer, ona je pet, a u okolici Đakova ima proizvođača koji su za litru mlijeka ovih dana dobili manje od 1,70 kn... A, podsjetimo, kada se donosio Operativni program podizanja farmi, upozorava opetovano predsjednik Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda (SUHUH) Branko Kolak, država je taj program bazirala na cijeni mlijeka od 4,00 kune koje danas mljekarima zvuče kao san i provokacija.
Veliki se kapacitirali
- Životinje iz staja nestaju, a farme se zatvaraju. Samo se nastavlja trend pada proizvođača i ukupnih količina. Sada više nema balansa koji su činili veliki sustavi gradnjom velikih farmi i tako amortizirali pad među manjim proizvođačima pa se sada događa da je jako veliki pad u sektoru. Velike tvrtke su se, naime, kapacitirale i više ne proširuju kapacitete, kaže Kolak.
Na uvoz, i to prema dampinškim cijenama, kao još jedan od razloga kolapsa domaćeg mliječnog sektora, upozorava i predsjednica Cromilka Rašeljka Maras.
– Do 2013., do ulaska RH u EU, na policama je jedva bilo 20 % mlijeka iz uvoza, a danas je on veći od 50 % - kaže Maras. A, crvena, upozoravajuća “strelica dolje” kaže i da smo 2009. imali godišnju proizvodnju od 670 milijuna litara mlijeka, čime smo zadovoljavali dvije trećine svojih potreba, dok je to danas samo 50 posto.
- Ova godina bit će dobra ostvari li se proizvodnja mlijeka od bar 450 milijuna litara - upozorava Kolak. S nekadašnjih 60.000 malih gospodarstava s proizvodnjom mlijeka njihov broj danas se smanjio za čak 90 posto – na nešto više od 6800. Ipak, za sve ove padove, možda su najvidljiviji trag kolapsa mljekarskog sektora one ugašene i ispražnjene farme muznih krava što danas leže u korovu.
– Godine 2009. imali smo oko 15.000 farmi, a sedam do osam tisuća u međuvremenu je ugašeno, znači čak 50 posto - upozorava Kolak. Mrtvi kapitali zarasli u korov, reklo bi se. Neke su procjene da je vrijednost tih mrtvih kapitala čak 5,000.000.000 kuna. Pet milijardi kuna! Uzme li se u obzir da je država u Operativnom programu rekla da je za stajno mjesto po kravi potrebno 50.000 kuna te da u međuvremenu nema 100.000 krava, ispada da u korovu leže ugašene farme vrijedne pet milijardi kuna - gruba je računica Branka Kolaka. Uglavnom je riječ o farmama koje su i dalje opterećene kreditima čija je otplata i dalje tu, u obvezi, iako se muk krave u njima nije odavno čuo.
Na gubitku i država
- Mali proizvođači, što su imali 10-20 krava, obveze koje nisu bile tako goleme, još su nekako porješavali i ugasili farme, no problem su veliki koji su podizali goleme kredite s čijim se vraćanjem nisu mogli nositi. Farme i proizvodnju su ugasili, a obveze su ostale - kaže Kolak.
Tu je itekako na gubitku i država, ako se zna kolike je kredite za podizanje tih farmi i proizvodnje davao HBOR. S obzirom na to da kreditna zaduženja nad tim objektima i dalje traju, teško je tu govoriti o daljnjem raspolaganju, prenamijeni, prodaji tih mrtvih kapitala. Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Matija Brlošić, kaže: “Pitanje je čiji je to uopće objekt – farmerov, državni, banke… I da ga sam hoće prenamijeniti za neku drugu proizvodnju, ili prodati drugome – ne može, jer nije njegov”. Očito, država se i tu pokazala lošim gospodarom u upravljanju javnim, novcem građana, odnosno lošim kreatorom programa podizanja farmi.
Suzana ŽUPAN
Trgovci nekretnina bez posla
Dugogodišnji đakovački trgovac nekretninama Vlado Rechner, vlasnik Agencije Rehnšiber nekretnine, kaže kako u ponudi nema ni jednu u međuvremenu ugašenu farmu, pa i to govori o tome koliko (dojučeršanji) farmeri, koji su ih ugasili, mogu raspolagati njima, odnosno koliko su one i dalje pod teretom kredita. – No, svojevremeno sam radio dosta procjena da bi njihovi podizatelji dobili sredstva za njih. Odradio sam bar 10 do 15 procjena - kaže Rechner. Dugogodišnji đakovački stečajni upravitelj Zdravko Grubeša u stečaju tvrtke Emerik iz Vrpolja prodao je u jednoj od niza dražbi i farmu, no ne muznih krava nego za tov junadi, a u tome i jest razlika. - Jer nositelji farmi muznih krava uglavnom su OPG-ovi nad kojima se ne može vršiti stečaj, a manje trgovačka društva koja se, da im posao s mlijekom i ne ide, preorijentiraju na tov, čisto ratarenje... A, tov je sada i u sve većem trendu. Farmu za tov u Vrpolju kupio je Agronom d.o.o. iz Požege, velika tvrtka koja je od farme napravila svoju otkupnu stanicu i imat će tamo tovilište - kaže Grubeša.
HPK: DRŽAVA MEGALOMANSKI KRENULA U OPERATIVNI PROGRAM, 70 % KREDITA NIJE VRAĆENO
- Država je megalomanski krenula u sve to, čak i nagovarala ljude da je proizvodnja sa 100, 200 krava isplativija nego ona s 20, a dijelom su u tu priču povjerovali i poljoprivrednici. Krivnja je na objema stranama. Išlo se u nešto za što se nije znalo kakav će biti rezultat. Nije to bio neki prirodan tijek povećanja nego umjetno forsiranje brojki, proizvodnje, grla, količina... Rezultat je, na žalost, ovo što danas imamo, a struka i institucije to nisu pratile. Ljude se bacilo u vatru i pitanje je je li pod tim uvjetima bilo moguće opstati - kaže predsjednik HPK Matija Brlošić. Procjenjuje da 70 % kredita za te farme nije plaćeno, tj. nije vraćeno. – A, HAMAG prošle godine kaže da poljoprivreda nije isplativa proizvodnja i da neće davati garancije... Ako je poljoprivrednik preuzeo odgovornost za gospodarstvo, trebalo je poraditi i na odgovornosti da će to biti isplativo. Ovako je sva odgovornost na njemu, a gdje su u toj odgovornosti država i drugi u tom lancu - kaže čelnik Poljoprivredne komore.