U predstojećoj kampanji šećerne repe u Viro grupi planiraju ukupno proizvesti oko 115 tisuća tona šećera. U sljedećoj proizvodnoj godini očekuju još bolje rezultate, u čemu će pomoći će i francuska grupa Cristal Union, koja je krajem srpnja kupila 17-postotni udjel u vlasništvu Vira, stopostotnom vlasniku županjske Sladorane.

Predsjednik Uprave Željko Zadro smatra da su izabrali dobre partnere, koji im mogu pomoći u povećanju proizvodnje šećerne repe, omogućiti snažniji iskorak u segmentu izvoza i biti jamac sigurne budućnosti.

- Europsko tržište, zapravo 90 posto proizvodnje šećera u Europi, koncentrirano je u šest kompanija, jedna od njih je Cristal Union. Riječ je o najvećem proizvođaču šećera u Francuskoj i najvećem proizvođaču alkohola u Europi. Vlasničko povezivanje za nas je neka zaštita i, što se tiče tržišta, znanja, transfera znanja, apsolutno nam može samo pomoći. Nakon 1. listopada 2017. ukidaju se izvozne kvote i vjerojatno će velika količina šećera ići u izvoz izvan EU. Cristal Union je možda među prva dva izvoznika šećera iz EU. Kompletno kontroliraju tržište sjeverne Afrike, što je nama relativno blizu, s obzirom na poziciju Jadrana. Tako da su to sve samo pozitivni efekti. Jer ako su nas oni odabrali kao partnera - s obzirom na udjel oni su partneri, ne gazde - to daje poticaj i sigurnost da imamo budućnost. Nikada nisu iskazali interes za povećanjem udjela, zadovoljni su jednim manjinskim udjelom u Viru i apsolutno se tu gleda partnerstvo, a ne neko osvajanje.

Sladorana je posljednjih mjeseci veliko gradilište

- U ovoj godini prioritet nam je bio pročistač otpadnih voda u Sladorani. Do početka kampanje trebao bi posve proraditi, tako da ispunjavamo sve uvjete koje je EU, odnosno Ministarstvo zaštite okoliša, stavila pred nas. Ovo je prva faza, a za sljedeću godinu ostaje nam anaerobni ili takozvani anatank. Šećeranska voda opterećena je isključivo blatom i toplinom i to ćemo riješiti s ovom prvom fazom, a mikrobiološki dio obrade otpadnih voda nije toliko zahtjevan kao u nekim drugim industrijama. Vrijednost do sada odrađene investicije je oko 45 milijuna kuna. Dio sredstava dobili smo od EU, sljedeće godine ostaje možda tri i pol milijuna eura za anaerobni tank i to bi bilo to.

Hoće li se promjena vlasničke strukture odraziti na broj djelatnika?

- Nama uvijek treba kvalitetnih majstora i inženjera. Mislim da u Slavoniji više nitko neće postavljati pitanje ima li viška dobrih radnika, nego ćemo ih tražiti, jer oni, nažalost, odlaze van. Idućih godina bit će problem u Slavoniji naći dobar kadar. A posljednjih se godina prekomotno i lagodno živjelo općenito u industriji šećera, bile su dobre cijene šećera i repe, dosta se ulagalo... Od 2002. godine, kad smo ušli u Viroviticu, odnosno 2008. u Sladoranu, uložili smo gotovo milijardu kuna i teško da je koja industrija u Hrvatskoj imala tolika ulaganja. Sada dolaze malo ozbiljnija vremena, cijena šećera je dobra, nije kakva je bila u nekim godinama, 2013. ili 2012., ali i s ovom cijenom šećera i ovom cijenom repe uz optimalno poslovanje nema straha ni za proizvođače šećerne repe ni za radnike šećerana, ali ni za nas kao vlasnike.

Optimistično ulazite u novu proizvodnu godinu?

- Opće uvjete proizvodnje repe za 2017. pripremili smo na vrijeme. Otkupna cijena je 270 kuna za tonu, dogovorili smo cijenu gnojiva 14 posto nižu nego lani, a s proizvođačima sjemena iste uvjete. Vjerujemo da će zaštitna sredstva također ostati na istoj razini. S obzirom na ovogodišnje rezultate i uvjete za sljedeću proizvodnju, očekujem bar 30 posto više hektara i 40 posto više repe.

Mnoge je iznenadio vaš razlaz s dugogodišnjim poslovnim partnerom Draženom Robićem.

- To je odrađeno korektno. Mi smo ne bih rekao partneri, nego obitelj, jer skupa surađujemo od 1996. godine. Takvi su razlazi inače dosta bolni. Mislim da ovaj nije bio takav, svatko je otišao u svom smjeru. Uz mene, kao predsjednika u Sladorani, imenovali smo dva člana Uprave. To su domaći ljudi, Ivo Rešić i Darko Krstić, svaki u svom segmentu rada vrhunski stručnjak.