Objavljeno 21. lipnja, 2016.
Bliži se treća godišnjica članstva Hrvatske u Europskoj uniji, proizvodnja poljoprivrednih proizvoda nikad nije bila manja, uvoz i dalje cvjeta, a, kako mnogi tvrde, domaće tržište gotovo da više i ne funkcionira. Bio je to povod za razgovor s Rašeljkom Maras, predsjednicom udruženja prerađivača mlijeka CroMilk.
Kako ocjenjujete stanje mljekarskog sektora koji je prema mišljenju mnogih najviše stradao ?
- Od ulaska Hrvatske u EU ne možemo reći da se dogodilo puno dobroga za domaći mljekarski sektor. Najveći je problem u svakom slučaju uvoz gotovih proizvoda od strane trgovačkih lanaca po dampinškim cijenama. U Europskoj uniji je zbog ukidanja kvota 2015. godine, proizvodnja na farmama porasla za dva posto u odnosu na 2014. godinu, što je ukupno oko tri milijarde litara novog mlijeka koje je trebalo naći svoje tržište nakon ruskog embarga. To mlijeko na kraju završava na tržištu koje je najmanje zaštićeno, a takvo je i naše tržište. Tako danas na policama trgovačkih lanaca u Hrvatskoj imamo gotovo polovinu proizvoda iz uvoza, dok je prije pet godina ta brojka iznosila oko dvadeset posto. U tom je smjeru nužna hitna zaštita domaće mljekarske proizvodnje i donošenje mjera koje će proizvode proizvedene u Hrvatskoj dovesti u ravnopravan položaj s onima uvoznima. Pogledamo li da se u trgovačkim lancima u našoj zemlji mlijeko prodaje po cijeni od čak 2,79 kuna (37 eurocenti), a da taj identičan proizvod u Njemačkoj, Austriji i Nizozemskoj stoji oko 70 eurocenti (5,5 kuna), onda možemo govoriti samo i isključivo o dampingu. To je ozbiljan i najveći problem domaćeg mljekarskog sektora, farmera i industrije, jer dokle god u dućanima imamo uvozno mlijeko po cijeni nižoj od tri kune, naši farmeri i industrije ne mogu opstati i biti konkurentni.
Do kada hrvatske mljekare mogu podnijeti uvoz po dampinškim cijenama?
- U Hrvatskoj je proizvodnja značajno skuplja od one u ostalim EU zemljama, a domaći farmer plaća PDV u iznosu od 25 posto, dok je prosjek EU 14,4 posto. Sve su to podaci koje stalno ponavljamo i naglašavamo nadležnima i malen korak je napravljen u mandatu ove vlade, a to je rješenje na kojem se počelo raditi kako bi se zaštitila domaća prehrambena industrija od prekomjernog uvoza. S obzirom na trenutnu političku situaciju, pitanje je što će se od toga doista i provesti. Također, domaća potrošnja mlijeka i mliječnih proizvoda je daleko ispod prosjeka u EU. Za usporedbu, u Hrvatskoj se godišnje po stanovniku popije oko 69 litara mlijeka, pojede 8,7 kg sira te 1 kilogram maslaca. U ekvivalentu mlijeka to je godišnje oko 153 litre. U Njemačkoj je taj ekvivalent 287 kg mlijeka godišnje po stanovniku, a iako popiju nešto manje mlijeka od građana Hrvatske (53 litre), pojedu gotovo 23 kg sira i šest kg maslaca. Zbog kontinuiranog pada potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda, nužno je biti aktivniji u podizanju svijesti i edukaciji potrošača. Podsjetimo kako je gotovo 97 posto ukupno prikupljenog svježeg mlijeka u Hrvatskoj najviše EU klase te prolazi u samom procesu prerade stroge inspekcije i kontrole, dok proizvodi koji u našu zemlju dolaze iz EU ne podliježu inspekcijskom nadzoru.
Zdenka RUPČIĆ
problem je što nema razvoja i podizanja konkurentnosti
Kako ste vi u udruženju i mljekarska industrija zadovoljni potezima Ministarstva poljoprivrede u cilju ublažavanja krize mljekarskog sektora?
- Pomoć iz EU-a koja je bila namijenjena za probleme u 2015. godini isplaćena je farmerima tek u 2016. godini. Da, to je bio dobar potez, ali i nužan, jer smo taj novac kao zemlja dobili pred kraj mandata prethodne vlade i on tada nije bio raspodijeljen potrebitima. Na žalost, on je u trenutku kada je bio isplaćen došao kao slamka spasa za pokrivanje dugova, a ne kao nešto što je trebalo sanirati štetu iz 2015. godine izazvanu teškim stanjem na europskom mljekarskom tržištu. Ključni je problem u kontinuiranom saniranju problema i gašenju požara umjesto na razvoju, podizanju konkurentnosti i stvarnom poticanju rasta. Ministarstvo poljoprivrede je u proteklim mjesecima pokrenulo dosta aktivnosti, no kod nas državni aparat na žalost djeluje nedovoljno brzo i rezultati se vide kada već bude kasno. Svakako treba pozdraviti izradu Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi, kao osnovu za nacionalnu zaštitu domaće prehrambene industrije.