Objavljeno 10. lipnja, 2016.
Prvo gostovanje bilo mu je u Palermu, a to mu je i danas jedna od najdražih pobjeda. Najtužniji trenutak u Beču
Godine od prvih utakmica hrvatske nogometne reprezentacije donijele su legendarne igrače, ali s vremenom i navijače. Pitate li tako bilo kojeg “vatrenog” navijača, a pod tim smatramo one koji ne propuštaju ni jedno veliko natjecanje, tko je naš navijač s najviše gostovanja, svi od Prevlake do Iloka, jedinstveno će odgovoriti - Marijan Novoselac. Komletinčanin koji je doslovce stvarao hrvatsku navijačku scenu, bar onu koja prati “vatrene”. Od prvoga dana.
Sedmorica u Solunu
Njegovo prvo vatreno gostovanje bilo je u Palermu.
- I danas mi je to jedna od najdražih utakmica. Prije toga mislim da sam prvi put Hrvatsku gledao uživo u Maksimiru protiv Argentine. Išli smo gledati Maradonu, prisjećao se Novoselac početaka navijanja za Hrvatsku.
- U to vrijeme nismo se međusobno poznavali, a danas smo doslovce jedna velika ekipa. Tek u Engleskoj 1996. počeli smo se upoznavati. Danas zahvaljujući navijanju imam prijatelje u svim dijelovima Hrvatske. I drago mi je da je broj rastao. Nas je primjerice u Solun u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1998. bilo sedmero, pokupili smo usput Keca Stojčića u Osijeku. Prošli smo kroz UNPA zonu, slikali se u Belom Manastiru ispred table na ćirilici.
Nikada nije brojao na koliko je bio gostovanja.
- Bio sam sigurno na više utakmica nego bilo koji od naših današnjih reprezentativaca. Išli smo i na prijateljske utakmice, primjerice u Ipswich, u Englesku, pa smo bili i na mladoj reprezentaciji na Upton parku. Nisam bio na onom Kirin kupu u Japanu i Kupu Kralja Hassana u Maroku. S vremenom došla je i rukometna reprezentacija, a bio sam i u Sydneyu na Olimpijskim igrama.
Najvećom avanturom smatra odlazak u Latviju u kvalifikacijama za SP u Japan.
- Tada je Balaban zabio - sjeća se Novoselac praktički svih trenutaka i utakmica na kojima je bio.
- Naše putovanje trajalo je osam dana kombijem. Išli smo gdje nam se svidi tu smo stali. A bilo je još toga. Recimo, zovu me poslovni partneri na put u Egipat, a ja idem u Kazahstan. A već smo praktički izgubili šanse da idemo u Južnu Afriku. Pa odlasci na Island. Prvi put kad smo išli odmah poslije Islanda igralo se na Malti. Ja sam dogovarao preko Cvrka i Srebrića da nam agencija Ban tours osigura neki izravni zrakoplov kako bismo mogli biti na obje utakmice. A na Malti znaš što se dogodilo. Od 160 nas u zrakoplovu njih 104 završilo u zatvoru. Ali, tvrdim njih 103 nisu stvarali nerede.
Više od Turaka
Posebna avantura bio je odlazak u Beograd.
- U kvalifikacijama za EURO u Nizozemskoj išli smo nakon NATO-ovog bombardiranja. Oni su bili pod sankcijama, pred benzinskim crpkama gurali su automobile u koloni. Dan ranije gledali smo pobjedu mlade reprezentacije. U ovoj glavnoj utakmici nije bilo golova, a na stadionu je nestalo struje. Drugu utakmicu u Beogradu, onu u kvalifikacijama za Brazil, smatram jednom od najgorih koju je naša reprezentacija odigrala. Bez obzira na to što je Mandžukić zabio za vodstvo vidjelo se tada da Štimac više ne vuče dobre poteze.
Naravno, Francuska 1998. ostala je u najljepšem sjećanju, jer je, kako kaže, najduže trajala. Osim Palerma pamti i pobjedu nad Italijom u Ibarakiju, pa naravno nad Njemačkom u Lyonu i Klagenfurtu. A koji je bio najtužniji trenutak?
- Ma moraš li me uopće to pitati. U Beču 2008. Protiv naših prvih suparnika u Francuskoj.
Razgovarali smo s njim uoči puta za Francusku. Kod kuće ostaje žena i troje djece. Što kažu na vaša putovanja?
- A što će reći. To je postala navika. Išao sam i prije obitelji na putovanja.
Kažu neki kako je oko reprezentacije nestala, ili bar splasnula strast.
- Moj je dojam da je nestalo strasti kod igrača. Pa i prijateljske utakmice su nam imale draž. A pogledaj sada. U Koprivnici nema Rakitića, Srne, Mandžukića. Čuvaju noge.
Ne razumije one koji pozivaju na bojkot.
- Na utakmice idem hrvatskim obilježjima. Nikakve klupske majice ili sada što neki nose majice bez obilježja. Donekle razumijem Splićane kada 14 minuta šute jer reprezentacija ne igra tamo 14 godina, iako bih volio da imamo nacionalni stadion poput Wembleya. Ali bojkot ne razumijenm. Znam Bad Blue Boysima kad ih sretem reći: nemoj je.... Mamića preko reprezentacije.
Vjeruje da će u Francuskoj biti sjajna atmosfera.
- Znaš koliko će nas biti sada u Parizu? Više od Turaka sigurno - kazao je Novoselac, koji na putu u Francusku već kuje planove za odlazak u Finsku u kvalifikacijama za SP.
Krešimir LACKOVIĆ
LEGENDE HRVATSKOG NAVIJANJA
Prisjeća se Marijan svojih kolega koje je upoznao na svim gostovanjima. Neki nisu među živima.
- Beli je bio legenda. Išao je u Portugal i Estoniju na motoru. Neke nisam dugo vidio. Recimo, bio je jedan dečko kojeg su zvali Pukovnik Curica. Ne mogu se iskreno sjetiti kada sam upoznao Vjevu (Osječanin Josip Kovačević nap.a). Bilo je tu iz svih krajeva, recimo Dado, pa Marčelo iz Istre...
Ludara nije samo vinkovačka
Novoselac je zaštitni znak Ludare, navijačke skupine koja prati hrvatsku reprezentaciju.
- Nikada nismo službeno osnovani. I nisu u njoj ljudi samo iz Vinkovaca i okoline. Ne znam tko je smislio ime, ali bila je neka pjesmica “Mi smo iz ludare, šljakamo bojlere hoćemo cestu u Novom Mestu”, pa je kroz tu zezanciju nastala Ludara.