Trkačkih entuzijasta na osječkim ulicama svaki je dan sve više, a trče svi - od djece do ljudi u trećoj životnoj dobi.

Da nikada nije kasno krenuti dovoditi svoje tijelo i duh u red primjer je 62-godišnja Osječanka Irina Brkić koja je prije par dana istrčala svoj prvi maraton. Onaj u Beogradu.

Prvi put u životu stala je na start maratona i na beogradski cilj došla je poslije 4:29,23 sata trčanja. Primjerice, samo minutu poslije iskusnog osječkog trkača i puno mlađeg kolege, dr. Borne Kovačića.

Priča Irine Brkić nije neobična, ali je zanimljiva. Irina se sprema za miriovinu, a u šezdesetima je otkrila novi hobi i zanimaciju - trčanje.

- Sve je počelo prije pet godina kada sam bila kod sestre Aranke u Njemačkoj. Kod njih je drugačije, tamo je normalno da stariji ljudi trče i rekreativno se bave nekim sportom. Nije mi se dalo nju čekati dok pravi krugove oko stadiona, pa sam i ja počela trčati i potpuno se “zarazila” - priča Irina Brkić. Nakon što je počela lagano trčkarati, prije nekoliko godina postala je članice osječke Udruge Zdravo trčanje, a bila je i jedna od prvih polaznica Ferivi škole trčanja koja je pod ravnanjem iskusnog ultramaratonca Elvira Rakipovića startala pred kraj 2012. godine. Od tada je stalno u pokretu, bez obzira na vremenske prilike, zimu ili ljeto, kišu ili snijeg, Irina uvijek nađe vremena i volje za “đir” promenadom ili u svom Donjem gradu. Sada uglavnom trenira i trči sama, a to joj je bilo dovoljno da svlada maratonsku dionicu od 42,195 kilometara.

- Ušlo mi je u naviku i ne mogu zamisliti da ne trčim. Čovjek misli da je naporno, ali nije baš tako. Evo, meni ni maraton nije bio baš tako jako naporan, iako sam sumnjala da mogu doći do cilja.

Baš zbog te sumnje zamalo je odustala od puta u Beograd, ali Rakipović, koji ju je i prijavio, znao je da ona to može i “natjerao” ju da krene na put.

- Tijekom priprema za maratone u Parizu i Beču, gospođa Irina nam se pridružila na treninzima i bez problema s nama odradila treninge od 27, 30, 32, 35, 37 i 40 kilometara trčanja. Kako je sve sjajno izdržavala, nagovorili smo ju da istrči svoj prvi maraton i uspjela je u tome - kaže Elvir Rakipović koji je gospođi Brkić tijekom beogradskog maratona bio podrška cijelom trasom te joj poslužio i kao “zec”. Ipak, Elvir svojim iskustvom i znanjem itekako pomaže svojim učenicima. Iako je ova učenica starija od njega, kaže, skida joj kapu do poda jer žena je pokazala da za preokret u načinu života nikada nije kasno. Iako maratonska trasa od 42 kilometra i za puno mlađe i sportski aktivnije tipove predstavlja nepremostivu prepreku, gospođa Brkić je bez problema i to svladala.

- Spremam se za mirovinu (djelatnica Zavoda za urbanizam i izgradnju), a tek onda krećem s pravim pripremama za maratonske utrke. Kći mi živi u Londonu, rekla sam joj da me prijavi i upravo taj veliki svjetski maraton moj je sljedeći cilj - dodala je gospođa Brkić, vitalna Osječanka koja ruši predrasude. Maraton je težak sportski izazov, ali ako imaš volje, želje i upornosti, sve je moguće.