Na terenu muka, na tribinama pustoš, a u VIP loži tek poneki klupski djelatnik. To je slika današnjeg NK Osijek. Napušten gotovo od svih, u iščekivanju spasitelja u liku i djelu nekakvog investitora.

NK Osijek tone u propast! Nažalost, nije pretjerivanje, već bolna istina o jednom gotovo posve devastiranom klubu koji je nekad bio ugledan. Vjerujte, ono što se događa na terenu najmanji je problem koji Osijek ima u ovom trenutku. Daleko veći je problem loša klima koja vlada oko kluba. Sve je negativa, i to teška, a dok je tako, teško će trener Zoran Zekić moći sakriti slabosti koje ima u igračkom kadru.

Split je samo jedan od mnogobrojnih gostiju koji su se osladili na osječkom stadionu. U HNL-u više ne postoji momčad koja nije uzela bodove u Gradskom vrtu. Nekad su se suparnici tresli kada bi dolazili u Osijek, a danas im je to postao ugodan izlet, iako će još uvijek iz čiste kurtoazije reći: "Osijek je uvijek neugodno gostovanje." Šipak! Davno je to prestao biti. Svi koji su vidjeli sliku još jednog tužnog subotnjeg poslijepodneva na osječkom stadionu mogli su zaključiti samo jedno – nešto se mijenjati i pokrenuti mora, jer ako klub ostane u ovakvom stanju, definitivno ga vrlo brzo više neće biti. Bar ne u prvoligaškom društvu. I opet, nije to nikakva melodramatika jer uopće ne treba razgovarati o struci i igračima, nego isključivo o logistici koja gotovo i ne postoji. Osijek ima predsjednicu Uprave, ali nema Upravu, Osijek ima Nadzorni odbor koji je uglavnom tek “ukrasni pridjev”, Osijek nema novca i opet mu nad glavom visi mač stečaja. A sve to kao da nikoga nije briga. Pa ako je stvarno tako, čemu onda sve te muke koje prolaze treneri, igrači i još ovi malobrojni navijači koji dolaze na tribine. Ovaj put ih se skupilo 584!

I onda kad je okruženje tako tužno, kakva bi mogla biti igra. Igračima se ne može predbaciti da se ne zalažu i da ne žele, ali dok god budu imali toliko pogrešaka u osnovnim elementima nogometne igre, ostat će u zraku pitanja o njihovoj kvaliteti. Grč, strah, pritisak ili samo depresija? Svega je tu pomalo, ali najviše je upitna kvaliteta većeg dijela igračkog kadra bijelo-plavih. Jasno, upitna za ozbiljnije stvari u prvoligaškom društvu. Split je pobijedio samo zato što ima veću individualnu kvalitetu. Osijek je nemoćan kada treba napadati, iako možda ima određeni napadački potencijal, ali nema profile igrača u veznoj liniji koji ga mogu razviti. I onda se igra po onoj - nabij naprijed pa što se napravi. Iz takve igre teško se stvaraju prilike. Protiv Splita dogodila se jednu i pol prilika za pogodak, a na taj način iluzorno je očekivati pobjedu. Kad svemu dodamo da su najbolji igrači bijelo-plavih bili stoperi Škorić i Lesjak, valjda smo sve rekli.

- Očekivao sam utakmicu u kojoj će konačni pobjednik biti ona momčad koja prva postigne pogodak. Nažalost, to nismo bili mi. Ma, toliko je problema da ne znam odakle bih krenuo, ali neću se žaliti jer sam znao što ću imati na raspolaganju. Imam ideju kako ćemo se izvući, ali neke stvari idu sporije nego što sam se nadao - rekao je Zoran Zekić nakon susreta.

Način na koji danas Osijek igra je čisto mučenje. Mučenje koje je pravom navijaču doista teško gledati. Zato svi i bježe od Gradskog vrta. I kad već pričamo o promjenama, najvažnija je promjena odnosa prema klubu. Dosta je kukanja i priča o neimaštini. Taj se problem može ili ne može riješiti. Ako ne postoji rješenje, onda sve to skupa više nema smisla. Jer ovo što sad doživljavamo mora slomiti srce svakome tko voli ovaj grad i klub.