Zar vam se ne čini da ljetni mjeseci nekako najbrže prolaze, kao da srpanj i kolovoz nemaju 31 dan i kao da svaki od tih dana nema 24 sata, a svaki od tih sati 60 minuta?

Naime, kao da je jučer bilo kada je vaš nasljednik donio kući svjedodžbu i onda od vas i sve živuće rodbine naplatio svaku svoju peticu. Neupućen bi se netko sada mogao zapitati zašto bi odrasla osoba bila u panici zbog prvog školskog zvona u novoj školskoj godini, posebice kada ta ista osoba kao dijete nije nikada osjećala baš nikakav strah od škole. Kažem neupućen, jer ako ste roditelj, onda dobro znate zašto vam se već nakon Velike Gospe upalio alarm. Počinje, dragi moji, razdoblje velikih izdataka, zbog kojih ćete, ma kako snalažljivi bili, završiti kao domovina Aleksisa Ciprasa. Zadužit ćete se u banci, kod kartičara, u sindikatu i kod starih roditelja, a sve da biste dijete svoje spremno otpremili u školske klupe.

Reći ćete, školski su udžbenici u Osijeku besplatni – i bit ćete u pravu. No, lanjska je generacija ispunila i išarala radne bilježnice i zbirke zadataka pa ćete sada morati u knjižaru po nove. Uz to ćete kupiti i kutiju za tehnički i likovnu mapu, za što vam treba približno 700 kuna. “Nije ni 1500”, našalit će vickasti knjižar. A vi ćete se nasmijati, onako kiselo, a da ipak ne ispadnete neljubazni kad vam je već čovjek dao raspored sati gratis.

Onda slijedi potraga za bilježnicama, kajdankama, rječnicima, zadaćnicama, informativkama... Indiana Jones mala je beba u usporedbi s vašim nasljednikom koji nepogrešivo nalazi najskuplje “blago” jer se, eto, odlučio za kriterij “cool slika na koricama”. Vi pritom zahvaljujete svim svetima što ste investirali u malo bolji dezodorans, jer znojite se kao Massimo na kraju koncerta, a još niste ni blizu blagajne. Santoro's Gorjuss, primjerice, sinonim je za bilježnicu A4 formata s mekim koricama koja stoji 20 kuna komad. Utješno, vaša nasljednica, jer tu je riječ o ženskom ukusu, u chatu sa svojim frendicama s Facebooka upravo je saznala da jedan trgovački centar jednake bilježnice prodaje pet kuna jeftinije po komadu. Vi, potpuno izluđeni, sjedate u auto i trošite benzin jurcajući u drugi dio grada kako biste uštedjeli. Da ne bude zabune, i roditelji dječaka neće bolje proći – bilježnice s logom nekog nogometnog kluba u skladu su s reputacijom koju ima najbolji igrač. Onda za sve te udžbenike i bilježnice kupujete preskupe plastične omote i jednako skupe “markirane” naljepnice, pa se pitate kako ste uopće vi završili školu kad su vam bilježnice bile umotane u papir za police s kiselim krastavcima i sokom od bazge.

Onda slijede špicerice, piši-briši olovke, gumice, šiljila, pribor za geometriju i “sitnice” za likovni koliko ih, valjda, nemaju ni na Akademiji. Dok još ne uzmete zraka, nasljednik vas podsjeća da su u njegovoj školi obvezne papuče, a što je najgore, tijekom ljeta mu se toliko otvorio apetit da mu je stopalo naraslo za broj, a u svim trenirkama, trapericama i majicama može “čekati poplavu”. Prevedeno, treba ga odjenuti od glave do pete.

I kad nakon tog testa izdržljivosti napokon dočekate prvi dan nastave, vaš se nasljednik vraća kući nakon nekoliko sati i zadaje vam završni udarac. Za koji će dan roditeljski, kaže, a na njemu stara priča: školska kuhinja, časopisi, osiguranje, najava ekskurzije... I da, sunce vaše darovito svira, pjeva, trenira i tko zna što sve ne, a za sve to, pogađate, opet treba početi plaćati članarinu. I dok činite nemoguće, tješite se sljedećom slikom u glavi: vaš nasljednik prima diplomu i smiješi vam se. Samo da ga “kadar” iza toga, okićenog zvučnom titulom, ne ugledate dok pere posuđe u Dublinu.