Nastavila se Lokomotivina “hegemonija” u Gradskom vrtu. Zagrepčani su opet u Osijek došli oslabljeni, ali su opet iz njega otišli kao pobjednici. Loša tradicija koja prati bijelo-plave u susretu s Lokomotivom najmanji je problem nakon ove utakmice.

Osijek nije izgledao dobro. Opet je na otvaranju bilo grča koji je donio mnogo pogrešaka u najjednostavnijim dodavanjima, a uz to Lokomotiva je bila agresivnija i čvršća na „ničijim loptama“. U tim trenucima ni vratar Osijeka Zvonimir Mikulić nije baš ulijevao sigurnost jer je u prve dvije intervencije imao slabe procjene. Prvo je u 10. minuti izišao na jedan bočni ubačaj i otišao „u prazno“, a Kolar je nakon toga pokušao petom ali nije bio precizan. Još zanimljivija bila je situacija iz 15. minute kada je Doležal uputio loptu s desnog krila, trebao je to valjda biti ubačaj, ali ispao je vrlo neugodan udarac koji se na koncu odbio od grede! Osijek je prvi put prema vratima gostiju pucao tek u 20. minuti, kada je na ubačaj Šorše glavom pokušao Radotić. Tek nakon pola sata igre bijelo-plavi su se malo mrdnuli, ali sve je to bilo prilično neuvjerljivo. S druge strane Lokomotiva je djelovala vrlo mirno i sigurno s jasnom idejom kako napasti Osječane. Koristili su svoju prednost u brzini i opasno su se „zabadali“ u obranu Osijeka. U jednoj takvoj akciji Šarić je bio prisiljen zaustaviti Grezdin nalet na rubu kaznenog prostora zbog čega je dobio i žuti karton. Iz slobodnog udarca gosti su pogodili u „živi zid“ i kada se činilo kako je opasnost prošla loša reakcija Osječana u izbijanju lopte dovela je Grezdu u čistu priliku. Našao se sam pred Mikulićem, ali ga je pogodio u rame i lopta je završila u korneru. Uglavnom, u tih prvih 45 minuta bijelo-plavi u igri nisu uspjeli ostvariti baš ništa od onoga što su planirali. Ostali su veliki dužnici jer su igrali vrlo plašljivo, a djelovali su prilično tromo i nepokretno. U svakom slučaju zabrinjavajućih 45 minuta, čak se usuđujemo zaključiti kako je za Osječane dobro što se na odmor otišlo bez pogodaka.

Početak drugog dijela donio je ipak malo življi Osijek, a to im je konačno donijelo prvu pravu priliku. U 53. minuti Šarić je izveo udarac iz kuta na prvu vratnicu, tamo se odlično snašao Lesjak odigrao povratnu loptu za Džolana koji je neometan sa desetak metara pucao visoko preko vrata. Samo minutu kasnije nakon ubačaja Šarića iz slobodnog udarca glavom je pokušao Perošević. Uzvratili su i gosti preko Grezde koji u 55. minuti dobro pucao, ali je Mikulić bio na visini zadatka. Bilo je to razdoblje igre u kojem je Osijek odlučnije krenuo prema zadnjoj liniji Lokomotive što je izazvalo nekoliko pogrešaka gostiju, ali bez konkretne vrijednosti za Osječane. I onda u jeku napada Osijeka u 61. minuti sjevnula je kontra gostiju koju je pogotkom okončao Doležal što je posve utišalo kratkotrajnu euforiju u igri bijelo-plavih. Samo jednu minutu nakon pogotka gosti su mogli riješiti pitanje pobjednika. Opet je Osijek bio žrtva protunapada vrlo sličnog kao i kod primljenog pogotka samo što je ovaj put Mikulić uspio obraniti čisti „zicer“ Kolaru. Shvatila je Lokomotiva kako nema razloga jurišati „grlom u jagode“ jer joj Osijek nije bio sposoban napraviti posebne probleme. Zato su gosti mirno kontrolirali igru, a i dalje su bili opasniji pa je vratar Osijeka Zvonimir Mikulić spašavao suigrače od uvjerljivijeg poraza. Na kraju bijelo-plavi su opet mogli doći do boda jer su Roce, a posebno Perošević u završnici susreta imali velike prilike za pogodak. Perošević je u posljednjim trenucima bio posve sam pred Zelenikom, ali je vratar gostiju obranio. Na kraju susreta bijelo-plavi su s terena ispraćeni velikim negodovanjem gledatelja koji su posve opravdano bili nezadovoljni prikazanom igrom. Ako se to uopće moglo nazvati igrom…