O dlukom većine suvlasnika, rasprodaje se veći dio nekretnina i pokretnina osječke tvrtke LIO tekstil. Epilog je to posljednje skupštine na kojoj se trebala iskristalizirati budućnost ovog jednog od rijetkih preostalih osječkih tekstilaca s predratnim renomeom.

Već smo ranije pratili kako je početkom godine došlo do raskola među udjeličarima i da je u ožujku s mjesta direktora svrgnut Zlatko Kozina, koji je 13 godina vodio LIO. Uspio je on u tom razdoblju iščupati LIO iz “ralja” dugova, uspostaviti proizvodnju, investirati u nove strojeve i postići da rezultatima poslovanja Tekstil Lio dosegne gospodarsku nagradu Zlatna kuna.

No, s druge strane, raslo je nezadovoljstvo suvlasnika (koji su ujedno velikim dijelom i zaposlenici), prozivaju Kozinu zbog nepotizma i netransparentnog poslovanja te ga na legitimnoj skupštini društva smjenjuju. Prvo na njegovo mjesto dolazi Tomislav Rogalo, a potom Jure Radić. Za Kozinu je to “neprijateljsko preuzimanje” koje za cilj ima rasprodaju imovine LIO-a koja je procijenjena na tri milijuna eura.

Radić doista najavljuje zaokret u proizvodnji i uvođenje novih tehnologija pa je stoga nužno riješiti se i viška imovine.

Za to su im na raspolaganju dvije nekretnine - objekt u kojemu se nalazi Pet centar te zgrada uprave, odnosno tzv. zgrada regeneracije, skladišta i novog diskonta.

Od prodaje Pet centra namirilo bi se dugovanje i nešto obrtnih sredstava. Novac dobiven prodajom upravne zgrade podijelili bi između sebe udjeličari, i to je vjerojatno ono što im se učinilo primamljivim. Nakon godina niskih plaća, naposljetku bi dobili lijepu svotu novca.

Ali ovakvim svojim odlukama udjeličari su opravdali i prodaju strojeva, pa je tako prodan višemilijunski vrijedan stroj za štepani programa Techna čija je nabava sufinancirana sredstvima resornog ministarstva.

Nažalost to je dovelo i do pojave tehnološkog viška radnika. Tako je novi direktor, a odobrila mu je to većina udjeličara, od ukupno 29, otpustio 15 radnika uz obrazloženje poslovno opravdanog viška. Tako je LIO tekstil postao tvrtka koja ima više vlasnika (21) nego zaposlenih djelatnika. No, utješno je da se ipak od proizvodnje nije odustalo, ali je ona trenutno u drugom planu...