Nekad bi pojave, o kakvoj danas želim nešto s veseljem napisati, mogle proći i neprimjetno. Bez potrebe posebnog isticanja zato što smo živjeli u vremenu koje je, bar kad je sport u pitanju, uz ostalo, podrazumijevalo i vrhunsku sportsku, ljudsku fernesu.

Ponašanje koje smo nazivali kulturnim, zbog kojeg smo mlade i usmjeravali u neki sportski kolektiv. Nažalost, danas se neobičnim shvaća i kad neki mladić u tramvaju ustupi stolac starici i(li) invalidu, a da o uglađenim manirama, primjerice, kulturnog ophođenja muškarca prema ženama i ne govorim. Srećom, još ima onih koji sport shvaćaju kao prostor za pokazivanje manira lijepog ponašanja.

Lani je, kao jedno od pojačanja povratnika u prvoligaško društvo ŽRK Osijek, u Zrinjevac stigla i Nikolina Strukar, darovita rukometna golmanica koja je u novoj sredini tijekom sezone opravda(va)la stečeni status kadetske reprezentativke Hrvatske. No, nakon jednogodišnjeg boravka u Zrinjevcu, ljetos je Nikolina potražila novu sredinu s razumljivom nadom da će u jačem i bogatijem klubu lakše doći do pune sportske promidžbe. Odlučila se za Rijeku i Zamet, gdje je, vidjeli smo to i u subotu u Osijeku, (igrali su Osijek - Zamet, nap.a.) stekla status prve čuvarice mreže. O uvjetima Nikolinina prijelaza u Zamet nisam znao ništa do prije nekoliko dana, kad mi je Nikolinin otac Dražen, pišući pismo, objasnio ono što je u meni izazvalo neugodno iznenađenje, nego – oduševljenje.

- Razumijevajući opterećenost financijskog funkcioniranja ŽRK Osijek, u obiteljskom dogovoru odlučili smo odustati od potraživanja 4.500 kuna (koliko joj je osječki klub ostao dužan, nap.a.) kao svojevrsnu donaciju, sponzorstvo za podmirenje troškova organizacije jedne domaće utakmice osječkog kluba. Vjerujemo da time makar simbolično potpomažemo oporavak i pridonosimo opstanku ŽRK Osijek!

Obitelj iz Cerne, eto, pokazala je ono što je nekad, uz ostalo, bilo dio sportske svakodnevice kojoj su ljudi s radošću poklanjala svoje slobodno vrijeme. Strukarovi su na taj način pokazali kako se treba ophoditi prema sudbini kluba koji će sljedeće kalendarske godine pokušati proslaviti 60. rođendan. Svima u gradu koji je i danas ponosan zbog dvostrukog slavlja osječkih rukometašica u Kupu kupova Europe (1982. i i 1983.), čiji građani također vrlo često znaju podsjetiti da je Katica Ileš, nekad planetarno najbolji kružni napadač ženskog rukometa, ponikla i igrala upravo u Osijeku...Mislim na sve one koji se već mjesecima oglušuju o vapaje iz tog kluba za pomoć, misleći, valjda, da će sve riješiti “netko drugi”. A kako bi sve to, zapravo, trebalo otprilike izgledati, eto, pokazali su nam Strukarovi.