Specijalizirana za proizvodnju pletenine te pamučne i vunene trikotažne robe, tekstilna tvrtka Mako d.o.o., osnovana 1990. godine u Osijeku, vještom poslovnom politikom svojeg vlasnika temeljenom na vlastitom proizvodu, izvozu, ali i poslovanju bez bankarskih kredita, i nadalje se uspješno nosi s naglašenim teškoćama hrvatskog tekstilnog tržišta na kojemu su posljednjih godina, nažalost, brojne i mnogo veće tvrtke iz iste branše morale pokleknuti.

Njezinih 45 radnika ove će godine ostvariti približno sedam milijuna kuna ukupnih prihoda i dobit između 600 i 800 tisuća kuna, a menadžment, predvođen iskusnim tekstilnim znalcem, dipl. ing. tekstilne tehnologije Matom Vidovićem i sinom mu Igorom, kojemu je još prije nekoliko godina predao direktorsku fotelju, a on preuzeo funkciju prokurista, kao i svih dosadašnjih godina radnicima na vrijeme isplatiti sve za tu djelatnost pristojne plaće, kao i sve obveze prema državi i dobavljačima.

- Poslovanje u ovoj godini čak nam je znatno bolje nego u prethodnoj, možda za nas i najtežoj 2012. godini, te smo u prvih devet mjeseci ukupan prihod, odnosno realizaciju, povećali za 17 posto uz očekivanje da ćemo takav rezultat zadržati i do kraja godine - kaže Mato Vidović.

Vodeći se spoznajom kako će tvrtka bez jačeg izvoza teško preživjeti postojeće sve teže uvjete poslovanja, menadžment Makoa u ovogodišnjem je poslovanju poseban naglasak stavio na povećanje izvoza i pritom ostvario njegov čak 48-postotni rast, dosegnuvši približno 50 posto ukupnog prihoda tvrtke.

- Prema našim projekcijama najbolje će nam biti poslovati, a što smo prije već i postizali, kada ostvarimo približno 55 posto izvoza od ukupne realizacije te očekujemo da ćemo takve naše planove postići već do kraja iduće godini - kažu nam Vidovići. Smatraju da su, za razliku od mnogih drugih hrvatskih tekstilnih tvrtki, poslovali pozitivno zbog toga što su se već od prvog dana osnivanja Makoa u najvišoj mogućoj mjeri okretali vlastitom proizvodu, a pritom stalno osposobljavali vlastiti kadar i kontinuirano ulagali u nove tehnologije.

- Svi hrvatski tekstilci koji nemaju vlastiti proizvod i rade uslužne, tzv. lohn-poslove, ne mogu poslovati pozitivno, a to zato što su kod nas troškovi plaća mnogo veći nego u zemljama Dalekog istoka, Rumunjske, Moldavije i drugih, iz kojih trgovačke tvrtke sa Zapada naručuju tekstilnu robu - kaže Mato Vidović. Dodaje da su pritom za tvrtku uvijek tražili tržišne niše u kojima ima manje mogućnosti za uvoz roba. Tako je danas njihov najvažniji proizvod ženska trikotažna haljina te uvijek u kolekciji imaju bar 30 takvih modela. Vode računa o dizajnu i povoljnim cijenama za kupce, pa tako i nemaju teškoća s plasmanom.

- Kada bismo u ovom trenutku mogli imati i 20 posto veću proizvodnju, njezina realizacija ne bi došla u pitanje - kažu Vidovići, no ipak optimizam gase i novim teškoćama koje pred domaćom tekstilnom industrijom objektivno stoje.

- Bojimo se da će hrvatska tekstilna industrija možda i posvema izumrijeti, a glavni razlog tomu vidimo u gašenju redovitog i sustavnog školovanja kadra za takvu industriju, pa smo sve više prisiljeni zapošljavati radnike iz, tekstilnoj branši nesukladnih, zanimanja - kažu oni i dodaju kako je u Makou sada od zaposlenih deset pletača samo njih dva za to i izravno školovano. Pa i kad obuče mlade ljude za tekstilna zanimanja koja zbog novih tehnologija, posebice u trikotaži, postaju sve složenija, oni, čim im se pruži prilika dobivanja posla u svojoj izvornoj branši, odlaze, a u posljednje vrijeme sve ih više odlazi i na rad u inozemstvo, gdje dobivaju znatno veće plaće.

- Posljednjih godina stiže nam i dadatni problem zbog gašenje primarne tekstilne industrije, te ćemo vrlo brzo doći u situaciju da nećemo imati gdje nabavljati repromaterijal, odnosno pletiva, ne samo u Hrvatskoj nego i Europi. Takve tvrtke od kojih je Mako nabavljao sirovinu zatvaraju se u Sloveniji. Sada materijal nabavljamo iz Francuske, no nikad nismo sigurno što će nam naši tamošnji dobavljači isporučiti; naručimo jedno, a dobijemo drugo - kažu Vidovići i ističu da čak i od takvih njemačkih tvrtki imaju sve nesolidniju isporuku. Doda li se svemu tome da doskora nisu imali gdje nabaviti ni potrebnu dugmad te da imaju i sve više teškoća pri nabavi posebnih vrsta konca i zatvarača kada na javnoj nabavi dobiju poslove za, primjerice, Hrvatsku vojsku i policiju, stanje u tekstilnoj industriji postaje sve složenije.

- Država potiče zapošljavanje, pa i u tekstilnoj industriji, ali naše je mišljenje da bi bilo mnogo bolje da nama tekstilcima stvori povoljnije opće okvire za poslovanje nego da nam daje potporna sredstva za zapošljavanje, jer bi u takvim poboljšanim uvjetima i sami više zapošljavali - kažu Vidovići. Pritom dodaju kako se i u posljednje vrijeme u Hrvatsku uvozi sve više jefinih i pritom loših tekstilnih proizvoda, čemu ponajviše kumuju veliki trgovački centri, te smatraju da bi država domaću proizvodnju trebala štititi svim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju. Primjerice kao što to radi Slovačka, koja nije zabranila trgovcima uvoz, ali im je nametnula obvezu da za svaki uvozni tekstilni predmet moraju ishoditi atest i pritom ga skupo platiti. Na taj način oni razvijaju vlastitu proizvodnju i kupnju domaćih proizvoda, pa im raste zapošljavanje i kupovna moć stanovništva - zaključuju Vidovići.