Odlazak u javni toalet na obnovljenom Trgu slobode pretvorio se u noćnu moru za 38-godišnju Dunju Lederer i njeno dvoje djece koji su ostali zaglavljeni u prljavom toaletu, bez svjetla, ventilacije i načina da iziđu.

- Šetali smo središtem grada kada je kći Lana tražila na WC. Znala sam da imamo javni toalet i nisam htjela ići u kafiće, nego sam ubacila dvije kune i otišla na WC. Prvo me je šokirala neurednost. Sve je začepljeno, prljavo, neuredno, nabacani su papiri, bilo je i pivskih boca, ma užas. Kći je obavila nuždu i baš kada sam je spustila dolje, svjetlo se ugasilo, ostali smo u mraku i vrata su bila zatvorena. Trebala bi se otvoriti na tipku, ali nisu radila i tako sam ostala zarobljena u toaletu s kćeri i mlađim sinom koji su se odmah uspaničarili. Nisam imala mobitel ni način da nekoga dozovem osim vikanja koje, očito, nitko nije čuo. Što sam ja glasnije vikala i tražila pomoć to su i djeca bila nervoznija i sve glasnije su plakala. Stiskala sam tipku alarma koji je zvonio prema van, ali nitko nije reagirao. Nadala sam se da će moja majka, koja je vani čuvala najstarijeg sina Arona, što prije shvatiti da nas dugo nema i da nešto nije u redu. Srećom, čula sam kako je netko krenuo u toalet pa je čuo moju viku. Pokazalo se da je jedna gospođa krenula obaviti nuždu i morala je ubaciti dvije kune s vanjske strane toaleta kako bih ja s djecom mogla izići van - prepričava uzrujana Lederer te dodaje da se osjećala bespomoćno, kao u prljavom dizalu koji se zatvori poput sefa i ne možeš nikuda.

Jedina želja Dunje je upozoriti građane da u javni toalet ne kreću ako nemaju nekoga s vanjske strane da ih pusti van ili zove pomoć jer je očito da o WC-u nitko ne brine. Nebriga o javnom toaletu na Trgu slobode stara je vijest, ali nemogućnost otvaranja vrata sasvim je novi moment u bujici pritužbi koje su do sada stizale na račun (ne)urednosti. I. Sekol