Što je to što Osijek čini gradom poželjnim za život? Na to je pitanje odgovorio Miroslav Pavlinić, osječki arhitekt, u više mandata predsjednik Društva arhitekata grada Osijeka i predavač na Građevinskom fakultetu u Osijeku do odlaska u mirovinu.

Povijesne spomeničke cjeline u Osijeku dobro su poznate, kao što je Tvrđa ili secesija na Europskoj aveniji, kao i pojedinačni objekti poput katedrale, no ovom smo se prigodom osvrnuli na vrijednu modernu i suvremenu arhitekturu u Osijeku.

- Kada pogledamo sliku Osijeka stvaranu nakon Drugog svjetskog rata, svakako je najvažnije spomenuti Promenadu. U širem urbanističkom smislu, koliko god nisam oduševljen nekim detaljima kao što je njezino hortikulturno rješenje ili degradacija “plastenicima” (zatvorenim terasama kafića), Promenada daje humanu dimenziju prostoru, a prepoznaje je svaki posjetitelj Osijeka. Ideju i provedbu projekta Promenada podržao je arhitekt Radovan Miščević, koji je za nju svojedobno na izložbi europskih pješačkih zona u Barceloni bio i nagrađen - navodi Pavlinić, dodajući da i pješački most ima golemo značenje za sliku Osijeka.

Iz sedamdesetih godina Pavlinić je izdvojio nekoliko arhitektonski vrijednih uglovnih objekata osječkog arhitekta Josipa Tešije u Vukovarskoj ulici (na križanju s Cesarićevom i Keršovanijevom ulicom). Ističe i nagrađeni projekt Supermarketa (izgorjelog) slovenskog arhitekta Milana Miheliča, za koji je istaknuo da je jako važno što je on zaživio u prostoru i što su ga građani potpuno prihvatili, što je veliko priznanje arhitektu.

- Iz tog vremena vrlo je vrijedan kompleks za pomoćne djelatnosti Elektroslavonije na Zelenom polju, zagrebačkog arhitekta Borisa Krstulovića. To je izuzetan kompleks, u kojemu su prvi put u bivšoj državi industrijski objekti tretirani na vrhunski arhitektonski način - podsjeća Pavlinić.

Osamdesetih godina gradnja je bila intenzivna, a iz tog vremena Pavlinić je izdvojio objekte Vjekoslava Tadijanovića - osnovnu školu na Sjenjaku i školu u Kapelskoj ulici u Retfali. Arhitekt Vladimir Ober projektirao je zgradu današnjeg HRT-ovog centra u Šamačkoj ulici, a Mihajlo Biglbauer projektirao je dvije crkve - na Jugu II i u Retfali. Posebno je Pavlinić izdvojio rad zagrebačkog arhitekta Duška Rakića - zgradu Obnove u Gundulićevoj ulici, kao i objekt strelišta na Pampasu, rad Milana Mitevskog i Srećka Lovrinčevića. Strelište na Pampasu, kada je nastalo, bilo je zanimljivo i zbog toga što je na njemu prvi put primijenjena drvena fasada, koja je danas u trendu.

- Osamdesetih godina nastao je i objekt Studentskog centra Milana Mitevskog, koji mnogi građani ne simpatiziraju, no moramo ga spomenuti jer je dobio i nagrade kao formalno priznanje doprinosu arhitekturi. Taj je objekt trebao biti dio kompleksa planiranog na prostoru nekadašnjeg Radničkog doma, no, na žalost, ostao je mnoge godine usamljen, do gradnje Eurodoma - ističe Pavlinić.

U proteklih dvadesetak godina u Osijeku je nastao niz zanimljivih i vrijednih građevina, među kojima je Pavlinić istaknuo kružnu staklenu poslovnu zgradu TDR-a u Mandićevoj ulici, koju je projektirao profesor arhitekture, akademik Branko Kincl, jedan od najznačajnijih hrvatskih arhitekata, kojemu je Udruženje hrvatskih arhitekata dodijelilo nagradu za životno djelo. Zanimljiva je i zgrada srednje Poljoprivredne škole u Vinkovačkoj ulici zagrebačkog arhitekta Mladena Jošića, kao i objekt zdravstvenog centra Sunce u Gundulićevoj ulici, koji je nastao vrlo uspješnim rekonstruiranjem nekadašnje neugledne zgrade, na osnovi projekta zagrebačkog arhitekta Hrvoja Lovoševića.

Među novije objekte koje vrijedi istaknuti Pavlinić je svrstao dvoranu Gradski vrt, autora Borisa Koružnjaka i Borisa Domića. Isti arhitekti osvojili su prvu nagradu i za bazenski kompleks Gradski vrt, koji bi se trebao graditi nedaleko od dvorane. Također je vrijedna poslovna zgrada Cestinga na Vinkovačkoj cesti, osječkog arhitekta Predraga Rechnera, dok je zgrada Hotela Osijek, drži Pavlinić, primjer izvrsne rekonstrukcije i dogradnje, koji je osmislila arhitektica Sabina Majdandžić. “Taj je objekt jako dobro preoblikovan i funkcionalno dopunjen i, što je jako važno za pogled na grad sa sjevera, ublaženi su negativni efekti koje je izazivao objekt hotela prije rekonstrukcije”, naglašava. Osim te rekonstrukcije odlično je izvedena i ona za poslovnu zgradu tvrtke Žito na Đakovštini, autora Željke Jurković i Olivera Grigića. Zgrada Žita je, dodaje osječki arhitekt, suvremeni objekt koji uz vrijednu vanjštinu ima zanimljiv interijer sa svijetlim uredima, stubištem od stakla itd.

- Pješački nathodnik iznad željezničke pruge kod glavnog kolodvora zaslužuje da bude istaknut kao objekt koji na najbolji način pridonosi podizanju slike grada na mjestu gdje ga najprije vide oni koji željeznicom dolaze u Osijek. Autori tog reprezentativnog objekta su Branimir Kljajić i Goran Jagić, osječki arhitekti koji rade u Beču. Nedaleko od nathodnika još je jedan arhitektonski vrijedan i nagrađeni objekt - autobusni kolodvor Brune i Predraga Rechnera. Ističe se među novim objektima na području grada i studentski dom u studentskom kampusu te nova zgrada Poljoprivrednog fakulteta. Kvaliteta tih objekata doći će do izražaja s dovršenjem kampusa, sa zgradama Građevinskog fakulteta i Sveučilišne knjižnice, te zelenih površina i drugih vanjskih prostora. Nezamisliva će ubuduće, drži Pavlinić, biti slika Osijeka bez Eurodoma, iako, kaže, ne može biti oduševljen arhitektonskim rješenjima tog velikog kompleksa. Eurodom je osmislio arhitekt Ljubomir Cota, a tim kompleksom završava niza blokova od Stepinčeve ulice prema istoku, koji je nastao još tridesetih godina prošlog stoljeća. Zajedno sa STUC-om Eurodom će formirati vrijedan novi gradski prostor. Kada je riječ o stambenoj gradnji, koja snažno sudjeluje u izgradnji grada, Pavlinić je naglasio kao izuzetan suvremeni i kvalitetan urbanistički i arhitektonski primjer - naselje Retfala nova. To je naselje nastalo u zagrebačkom uredu Duplančić, a arhitektonski “vuče” na tzv. zagrebačku školu tridesetih godina. Za razliku od Retfale nove, mnoga stambena naselja u Osijeku imaju vrlo nisku i urbanističku i arhitektonsku kvalitetu.