Srbijanski mediji u petak su s velikom pozornošću popratili vijest o šumskom požaru koji je zahvatio grčki poluotok Svetu goru, na obalama Egejskog mora. Ne bez razloga, s obzirom na to da bi vatra mogla zaprijetiti srpskom pravoslavnom manastiru Hilandar koji je, prije osam godina, u strašnom požaru gotovo cijeli izgorio.

Kako bi, ovaj put, pokušali spriječiti da vatra ponovno ugrozi taj drevni samostan, osnovan još krajem 12. stoljeća, i uništi ono što je preostalo, Srbija je poslala u Grčku deset vatrogasnih vozila i 49 vatrogasaca.

Sveta Gora (Atos), smještena u grčkoj Makedoniji na istoimenom najistočnijem kraku poluotoka Halkidika, egzotična je redovnička republika u sastavu Grčke. Njezin službeni naziv glasi Samoupravna Redodržava Svete Gore. Iako je posrijedi poluotok, na ovaj izolirani dio grčkog teritorija može se doći samo morskim putem. Ženama je na Svetu Goru, poznatu i kao “vrt djevaca”, ulaz strogo zabranjen.

Kada je srpski car Stefan Uroš IV. Dušan, današnji hrvatski poluotok Pelješac (tada još zvan Stonski rat, odnosno Sabbioncello) 1334. godine prodao Dubrovačkoj Republici, odlučeno je da mu Dubrovčani odmah isplate 8.000 perpera, a svake godine nastave plaćati danak od 500 perpera srpskom manastiru Sv. Mihajla u Jeruzalemu. Pošteni i pedantni Dubrovčani, prema srpskim uputama, od sredine 15. stoljeća, nastavljaju plaćati danak samostanima Hilandaru i Svetom Pavlu na Svetoj gori, sve do propasti Republike 1808. Hilandar financijski pomažu i albanski katolički velikaši iz obitelji Kastrioti, uključujući i slavnog Skenderbega. U čast njegovog brata Reposha koji je na Hilandaru umro kao redovnik, manastirska utvrda Svetog Jurja/Đorđa preimenovana je u Arbanaški pirg (Albansku utvrdu). Danas je Hilandar u cijelosti srpski. D.Celing