Što se događa s hrvatskom poljoprivredom od ulaska Hrvatske u EU – što joj je pristup Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) donio – o tome se razgovaralo ovoga tjedna u Đakovu, na nadbiskupijskom susretu djelatnika u političkom i stranačkom životu, a o temi "Hrvatska poljoprivreda pred izazovima transformacije".

Brojnost OPG-ova s jedne i malobrojnost velikih tvrtki s druge strane, no s mnogo većim udjelom u korištenju zemljišta i potpora, ovisnost o njima, izostanak dugoročne vizije poljoprivredne politike, nesnalaženje u EU uvjetima, pogreške u zemljišnoj politici, nerazmjer izvoza, i to jeftinih sirovina, u odnosu prema uvozu - samo su neke od slabih točaka koje naša poljoprivreda pokazuje.

Novca nije nedostajalo

Govoreći o razdoblju prije ulaska u EU, o vremenu od 2010., te o vremenu nakon ulaska u Uniju do danas, koristeći se nacionalnim i podacima Agrifood portala, na kojem EK skuplja podatke iz svih članica koji prate poljoprivrednu proizvodnju i poslovanje, financiranje, učinke ZPP-a i slično, prof. dr. sc. Mario Njavro s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, govoreći o konkurentnosti naše poljoprivrede, istaknuo je kako je ona izrazito polarna – s jedne strane veliki je broj OPG-ova, koji čine oko 70 posto poslovnih subjekata u poljoprivredi, a s druge su strane malobrojna trgovačka društva, no njihov udio u korištenom zemljištu puno je značajniji. U tom vremenu prosječna je veličina poljoprivrednog gospodarstva (PG) sa šest rasla na devet hektara, što je upola manje od europskog prosjeka, koji je 17,4 hektara.

- Broj OPG-ova pada. Prema podacima upisnika Agencije za plaćanja od 2021. do 2025. pao je za 17.000, za 10 posto, a u Slavoniji je pad 15 posto. Nestala je svaka četvrta farma manja od tri hektara. Danas u Slavoniji imate oko 770 gospodarstava, od 33.000, koja obrađuju 40 posto zemljišta, 10 posto gospodarstava drži 80 posto zemljišta, ili, prema ARKOD-u, jedan posto najvećih, onih iznad 100 hektara, obrađuje 31 posto zemljišta - govori prof. Njavro o konkurentnosti kroz aspekt velike koncentracije zemlje u rukama malobrojnih velikih sustava.

Pristupivši ZPP-u, čiji su jedan stup izravna plaćanja, tzv. poticaji, a drugi stup mjere ruralnog razvoja, Njavro ocjenjuje kako od 2013. novca nije nedostajalo, a prema podacima Agencije 2025. smo došli gotovo do milijarde eura godišnje.

- Usporedimo li se s drugim državama, potpore u Hrvatskoj po hektaru su oko 600 eura, što je prilično visoko, tu smo gotovo dva puta veći od prosjeka EU-a, a kod izravnih plaćanja oko 324 eura, što je blizu prosjeka. No taj novac pokazuje jesu li PG-ovi postali ovisni o tim plaćanjima. U prosjeku, u Hrvatskoj udio tih tzv. poticaja čini četvrtinu dohotka PG-ova. Raščlanimo li ih, vidimo da taj udio od ratarstva, govedarstva, mljekarstva... dostiže 30-ak posto, u kapitalno intenzivnim kulturama udio tih potpora je nizak. Znači, sektori koji stvaraju najviše, najmanje ovise o potporama. Oko 80 posto tog novca prima 20 posto najvećih, i to je i u EU-u neravnomjerno, i tu je Hrvatska u prosjeku EU-a (79,3 %) s 79,5 posto - ističe Njavro.

Mario Njavro, Drago Čengić i Miroslav Kovač

SUZANA ŽUPAN

S obzirom na sve, očekivali bismo porast gospodarstava, dobro poduprta kroz ZPP, da je rasla konkurentnost, no koliku smo vrijednost proizveli? Ona nije rasla, nego je padala.

- Ukupna će proizvodnost rasti samo ako ste učinkovitiji, organiziraniji, uvodite nove sorte, pasmine i drugo - kaže Njavro.

Kriza sve veća

Kada je riječ o dohotku, mi smo na 48 posto europskog prosjeka. Izvoz raste, a uvoz još brže, domaća proizvodnja ne prati potražnju za prerađenim proizvodima, izvozimo sirovine, a uvozimo proizvode dodatne vrijednosti. Najave su da će novca za poljoprivredu biti 20 - 30 posto manje, a bit će ga za najučinkovitije, za one koji se udružuju, za inovativne.

- Što je bila početna paradigma kada smo 1990-ih kretali u borbu za neovisnu državu? Da ćemo ju razvijati uz načelo da će OPG-ovi biti njezin temelj, idemo popraviti sve ono što je prošli sustav razarao. PIK-ovi su uništeni, neki privatizirani, a OPG-ovi su u sve većoj krizi i nespremni za europsku konkurenciju, proizvodnja je sve manja, sela su doživjela demografski slom, sve je veća kriza uzgoja i poljoprivredne proizvodnje - rekao je umirovljeni profesor i član inicijative "Razvojna mreža Republika", prof. dr. sc. Drago Čengić. Ocjenjuje kako izostaje dugoročna vizija za poljoprivredu i selo. Naveo je podržavljenje poljoprivrednog zemljišta nakon 1991., što je "pojačalo kontrolu države i političku trgovinu nad zemljištem u korist velikih tvrtki te moć vladajuće birokracije i lokalnih moćnika".

-Tu smo, u srcu Slavonije, preko noći postaneš načelnik općine i onda te život dovede da odlučuješ o natječajima za dodjelu državnog zemljišta. Nimalo slavna uloga - kaže Čengić o problemima u zemljišnoj politici. I on upozorava na nerazmjer malog broja velikih igrača i velikih površina zemlje koju obrađuju te veliki udio u potporama.