Kolumne
Biblijska poruka Piše: Zvonko Pažin
Ostaviše mreže
Datum objave: 20. siječnja, 2024.

Oduvijek je tradicija bila na cijeni, pa tako i obiteljski posao koji se prenosi s koljena na koljeno. Marko – koji je veći dio evanđelja napisao na osnovi propovijedi apostola Petra – piše kako je jednom Isus propovijedao na obali Genezaretskog jezera. Kada je ugledao Šimuna Petra i njegova brata Andriju kako ribare, rekao im je: “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi.” Na isti je način pozvao i druga dva brata, Ivana i Jakova, koji su također bili ribari. Što je to moglo značiti “ribari ljudi”? Napustiti obiteljski postao, napustiti rođake i prijatelje? Nije li to previše?



Međutim – gle čuda! – kaže Marko: “Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.” Sva četvorica. Zvuči nestvarno, kao u nekoj bajci. Samo tako, bez razmišljanja ostaviti mreže i otići u nepoznato? Tek su puno kasnije Petar i ostali shvatili što znači biti “ribari ljudi”. Petar je dospio do Rima. On, Petar, jedva pismen, ne osobito obrazovan, s lošim znanjem grčkog jezika, dolazi u Rim kao propovjednik usred tolikih govornika, filozofa i vatrenih zagovornika raznih vjerskih sljedbi. I nije bilo uzaludno. Apostoli su nastavili i ostvarivali ono što je Krist naučavao i učinio. Oni su u temeljima Crkve. Očito je Isusov poziv apostolima bio proročanski, a njihov odgovor ono najbolje što su mogli učiniti.

Što je bilo posebno u Isusovu pozivu da su ovi ribari odmah pošli za njim? Očito, posebna karizma, poseban žar Isusovih očiju, neprispodobiva uvjerljivost njegova glasa. Međutim, nisu ovi ljudi iznimka. Svatko je od nas čuo – i još će čuti! – neki poseban poziv, neki poticaj na nešto dobro, i to tako da iziđemo iz svojih sebičnih interesa te da učinimo nešto lijepo u obitelji, u društvu, u Crkvi. Jer svijet počiva upravo na tim “sanjarima”, na ljudima koji se odvažuju i osmjeljuju, koji su kadri učiniti određeni iskorak. U tome smislu nema malenih i nevažnih stvari. I lijepa riječ, i prijateljski osmijeh, i čaša hladne vode, i oproštenje dano bez pridržaja. Sve to oplemenjuje one oko nas, ali i nas same. Samo se treba odvažiti – baš kao i oni ribari. Nema malih i nevažnih dobrih djela. Svako dobro djelo učinjeno sa srcem, učinjeno s ljubavlju, veliko je i veličanstveno. To možemo iskusiti svaki dan.
Zvonko Pažin - arhiva

20.4.2024.

Polažem i opet uzimam

13.4.2024.

Komad pečene ribe

6.4.2024.

Nije svojim zvao ništa

30.3.2024.

Uskrsnu!

23.3.2024.

Poslušan do smrti

16.3.2024.

Spasiti od smrti

9.3.2024.

Na obali rijeka

2.3.2024.

Idolopoklonstvo

24.2.2024.

Preobraženje

17.2.2024.

Duga