U blago zavijenoj ulici koja s južne strane zatvara baroknu gradsku jezgru osječke tvrđave nalazi se prizemna kuća koja je u prvoj polovini 18. stoljeća bila u vlasništvu Andrije Dacherta. Od Dacherta kuću je kupio Franz Streicher za 1000 forinti. Nakon Franje vlasnica kuće postala je njegova supruga Barbara Streicher, koja ju je velikodušno darovala osječkim isusovcima za potrebe podizanja oltara sv. Ksavera. Isusovci su kuću zatim prodali za 800 forinti Franzu Krausu, a od njega ju je ženidbom stekao Franjo Lužicki.

Prema opisu iz najstarije gruntovne knjige grada Osijeka, kuća je prema ulici od staje mjesnog potpukovnika, istočno od kuće, do gostionice Sidro, zapadno od kuće, obuhvaćala osam hvati, dvije stope i jedan col dužine. U dvorištu se prema stanu mjesnog potpukovnika protezala u dužini od osam hvati i devet cola, a odostrag, u dvorišnom dijelu, prema staji baruna Pejačevića, ima sedam hvati, pet stopa i tri cola dužine. Uz gostionu Zlatno sidro graničila je u dužini od devet hvati i četiri stope. Nakon Lužickog, vlasnik kuće postao je Andrija Schultz koji se kao vlasnik bilježi još 1798., a nakon njega do 1802. vlasnik kuće bio je Adam Schwab. Godine 1803. vlasnik je postao Konrad Jáger, a zatim Josef Scheicher te na kraju Jakov Monser. Tijekom Prve katastarske izmjere Austrijske Carevine, čija je svrha bila uvođenje jedinstvenog i stabilnog katastra te stvaranje pregledne zemljišno-knjižne evidencije i raspisivanja zemljarine, 1863. kao vlasnik kuće zabilježen je Franz Kesz. Pred kraj 19. stoljeća vlasnik kuće bio je Franjo Mitsch. Prema popisu nekretnina Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka iz 1911., vlasnica kuće u tom trenutku bila je Regina Mitsch koja je nekretninu iznajmljivala.

Prizemna je kuća imala sedam soba, četiri kuhinje i šest nusprostorija raspoređenih unutar jednog jednosobnog i tri dvosobna stana. U kući je tijekom popisa stanovalo petnaest osoba, a vlasnica je uime najamnine ubirala 792 krune.

U razdoblju između dva svjetska rata u kući su stanovali profesor Stjepan Palinić te radnici Ivan i Jakob Sadlek. Profesor Stjepan Palinić, rođen 2. rujna 1901. godine, bio je profesor na Državnoj muškoj realnoj gimnaziji, pa je kao državni službenik dobio pravo uživanja zavičajnog prava u gradu Osijeku od 2. rujna 1933. na temelju Zakona o gradovima i općinama od 22. srpnja 1934.

Ova prizemna ugrađena kuća s pet prozorskih osi i ulazom na desnoj strani pročelja danas nema nikakve ukrase. Vidljivo je da se ispod cijele kuće nalazi podrum s pet prozorskih otvora. Kuća je tlocrtno organizirana u obliku slova L i ima vrlo malo dvorište, što je karakteristično za velik broj kuća sagrađenih u skučenoj baroknoj tvrđavskoj jezgri, opasanoj složenim sustavom višeslojnih baroknih zidina i kanala. Zbog toga su sve građanske tvrđavske kuće imale određeni broj poljoprivrednih površina na području današnjeg Novog grada gdje su mogli na svojim majurima, salašima, ili pustarama organizirati poljoprivrednu proizvodnju. Ovoj je kući pripadalo tri jutra oranice iza općinskog zemljišta i Antuna Blažića, a između Wenzela Brožana i Josefa Wiedmana.