Datum objave: 17. travnja, 2023.
Pri kraju Kolodvorske, današnje Radićeve ulice, na prostoru između kompleksa
paromlina Union i osječke Plinare, sagrađene su dvije secesijske katnice. Veća,
reprezentativnija i luksuznija katnica sagrađena je po narudžbi gospođe Ilone
Lucić. Vlasnica je kuće projektiranje i izgradnju kuće povjerila mladom, netom u
Osijek doseljenom, graditelju Anti Slavičeku. Slaviček je tijekom ljeta 1904.
osmislio vrlo funkcionalni tlocrtni raspored kojim je kuća dobila četiri, za
onodobne prilike, vrlo reprezentativna i funkcionalna stana, te bogato ukrašeno
pročelje s dva balkona ograđena kovanim željeznim ogradama.

U cjelini, kuća Lucić ima 17 soba, četiri kupaonice, četiri kuhinje i
18 nusprostorija organiziranih unutar tri četverosobna i jednog peterosobnog
stana. U stanove se iz hodnika ulazi u prostrano predsoblje koje je osvijetljeno
ostakljenim vratnicama balkona okrenutog dvorištu. Iz predsoblja jedna vrata
vode u salon okrenut prema ulici iz kojeg se dalje ulazi u spavaću, također
prema ulici orijentiranu, sobu s balkonom. Iz spavaće se sobe ulazi u kupaonicu
koja se osvjetljava i ventilira preko svjetlarnika u koji su okrenuti i prozori
zahoda i ostave. Najveći stan na katu ima i sobu više, koja je okrenuta prema
ulici, a nalazi se iznad samog ulaza u kuću. Iz blagovaonice vrata vode u mali
hodnik iz kojega se granaju prostorije gospodarskog trakta stana, zahod, ostava
i kuhinja. U kuhinju se osim iz poveznog hodnika s blagovaonicom može ući i
preko balkona, kako posluga ne bi ometala obiteljski život ukućana, te je
zasebnim stubištem bila povezana s prizemljem kako dostava ogrjeva i namirnica
te transport prljavog i čistog rublja, a i odvoz smeća, ne bio utjecali na
razinu čistoće stana i komociju ukućana. Grijanje je u sobama bilo osigurano
kaljevim pećima, u kupaonici s pomoću bojlera na drva, u sobi za služinčad malom
peći te u kuhinji s pomoću zidanog štednjaka s pećnicom i rezervoarom za toplu
vodu. Predsoblje, salon, blagovaonica i spavaće sobe bili su obloženi parketima,
služinske sobe daščanim podom, a kuhinja, kupaonica, ostava, zahod i prolazni
hodnik te terasa keramičkim pločicama. Ovakvom je organizacijom prostora
ukućanima bila osigurana maksimalna udobnost i obiteljska intima, a posluzi
neometano obavljanje svih vrsta kućanskih poslova neovisno o dobu dana i ritmu
života obitelji kod koje su radili.
Pročelje kuće Lucić obiluje
secesijski oblikovanom štukodekoracijom, a posebnost joj daju elegantne slike s
motivima ruža penjačica, izvedene od keramičkih pločica, koje obavijaju izlaze
na balkone prvoga kata. Oslik ruža na keramičkim pločicama najvjerojatnije je
nastao u nedalekoj pečuškoj tvornici Zsolnay, s kojom je graditelj Slaviček
poslovno surađivao.
JEDAN OD STANARA I ZLATKO BOUREK
U jednom od dvaju stanova na prvom katu kuće Lucić stanovao je u djetinjstvu
i mladosti, do odlaska na studij u Zagreb, akademik Zlatko Bourek. Ovaj
svestrani hrvatski velikan svih grana likovnih umjetnosti - od slikarstva,
crteža, grafike i kiparstva preko karikature, animacije, scenografije,
kostimografije, lutkarstva i filma - s majkom se kao malo dijete iz Požege
doselio u Osijek. Tu je završio osnovnu školu i Realnu gimnaziju, a kao
srednjoškolac često je posjećivao osječki Muzej gdje je, uz blagoslov dr. Josipa
Bösendorfera, proučavao stručnu literaturu. U Osijeku je kao dječak Židov uspio
preživjeti Drugi svjetski rat, a te su traume ostale trajna inspiracija u svim
granama njegova stvaralaštva. Osječka Krunska utvrda, dravski mostovi, čiklovi,
štruce kruha, pereci, kuglofi, kupačice neizostavni su elementi gotovo svakog
njegova rada. Iz njih iščitavamo vapaj za slobodom, koja se tada nalazila s
prijeke strane Drave, te opsesiju hranom do koje se u ratu teško dolazilo, a
osobito je bila nedostupna obilježenim sugrađanima. Morbidne figure, lutke i
likovi slika su neljudskih karaktera koji su krojili životne sudbine milijunima
ljudi usred Europe tijekom Drugog svjetskog rata.