Mozaik
CANNES TKO ĆE ODNIJETI NAGRADE?

Zlatnu palmu zaslužuje “Sjeme svete smokve”
Objavljeno 25. svibnja, 2024.
Od ostalih koji bi se mogli dočepati nagrada spominje se “Anora” Seana Bakera, koja vodi i prema glasovima kritičara
Festival de Cannes završava večeras, kad ćemo saznati i tko je osvojio Zlatnu palmu za najbolji film kao i ostale glavne nagrade. U trenutku pisanja ovoga teksta ostao je još samo jedan film u natjecateljskom dijelu programa: animirani "Najdragocjeniji teret" u režiji francuskog oskarovca Michela Hazanaviciusa ("Umjetnik"), za koji se ne očekuje da će biti kandidat za najvažnije nagrade.

Nezahvalna zadaća


Za razliku od sjajnog prošlogodišnjeg Cannesa - koji nam je otkrio briljantna ostvarenja Justine Triet ("Anatomija pada"), Jonathana Glazera ("Zona Interesa"), Akija Kaurismäkija ("Palo lišće"), Tran Anh Hùnga ("Okus ljubavi"), Hirokazu Kore-eda ("Čudovište"), Wima Wendersa ("Savršeni dani") i Nuri Bilge Ceylana ("Suhom travom") - ovogodišnja je konkurencija blijeda i neuzbudljiva s nizom nezanimljivih naslova i popriličnih redateljskih promašaja.

Predviđati potencijalne pobjednike na velikim festivalima uvijek je nezahvalna zadaća jer žiriji (pre)često donose iznenađujuće odluke pod utjecajem salonskih dogovora, političke korektnosti i aktualnog globalnog društvenog konteksta. Sve bi to u velikoj mjeri moglo odlučiti i o ovogodišnjem pobjedniku, no ovaj put takva bi odluka bila potpuno ispravna jer film koji je - prema mišljenju potpisnika ovih redaka - glavni kandidat za Zlatnu palmu ima i političku težinu, i etičku dimenziju, i globalni društveni značaj, i sjajnu priču, i autentični autorski pečat i sigurnu režiju, i vrhunske glumačke izvedbe. Riječ je o drami "Sjeme svete smokve" ("The Seed of the Sacred Fig") cijenjenog i nagrađivanog iranskog filmaša Mohammada Rasoulfa koji je prikazan posljednjeg dana natjecateljskog programa. Trosatna političko-obiteljska drama gleda se poput trilera u kojem i simboličan i stvaran pištolj s početka opali na kraju, a redatelj nas s nevjerojatnom lakoćom uvlači u svoj narativni svijet u kojem su mu jednako važne i humanističko-političke poruke i redateljski prosede kojim maestralno vlada. Osim što se radi o izvanrednom ostvarenju, na odluku žirija bez sumnje će utjecati - i ponovimo, potpuno ispravno - i sudbina njegova redatelja koji je preko noći postao i politički disident. Mohammad Rasoulf u Cannes je stigao u četvrtak nakon dramatičnog bijega iz Irana, gdje ga je Islamski revolucionarni sud osudio na bičevanje i osam godina zatvora jer "u svojim javnim nastupima te filmovima i dokumentarcima dovodi u opasnost državnu sigurnost". Mohammad Rasoulf napravio je velik i važan film, ne pobijedi li u ovako lošoj konkurenciji, bit će to (još jedna) blamaža stručnog žirija.

Razočaranja


Od ostalih naslova koji bi se mogli dočepati nagrada spominje se komedija "Anora" u režiji Seana Bakera smještana u "ruski" njujorški milje, koja vodi i prema glasovima kritičara u tradicionalnoj kanskoj anketi britanskog magazina Screen International. Film koji ne bi trebao niti biti u konkurenciji, a kamoli dobiti neku od nagrada. Visoku ocjenu i dobre kritike ima i horor-drama "The Substance" ("Tvar") francuske filmašice Coralie Fargeat, za razliku od "Anore", koja umjesto humora nudi isforsirane situacije i iritantno nezanimljiv glavni ženski lik, "Tvar" zaslužuje sve hvalospjeve za izuzetno uspjeli spoj provokativne drame i šokantnog horora sa sjajnom Demi Moore, koja pretendira za najbolju glumicu ovogodišnjeg Cannesa.

Dobro se drži i "Uhvaćena u plimi" slavnog kineskog autora Jia Zhang-kea, vrlo dobra art-house drama o romansi ispričanoj tijekom godina transformacije Kine u suvremenu globalnu velesilu te tipičan festivalski film koji bi žiri mogao nagraditi. Pozitivan dojam ostavila je i glazbena triler-melodrama "Emilia Perez" u režiji Jacquesa Audirda, o meksičkom narkobosu koji se nakon odluke o povlačenju iz posla odlučuje na promjenu spola, te danska kostimirana drama i mračna bajka "Djevojka s iglom" Magnusa von Horna.

Američki filmovi u konkurenciji redom su velika razočaranja. "Megalopolis" Francisa Forda Coppole negledljivo je loš film i doista težak promašaj holivudske legende; drama "Oh Canada" Paula Schradera suhoparan je i nezanimljiv izdanak stare holivudske škole; priča o mladom Donaldu Trumpu "The Apprentice" koju potpisuje švedski filmaš Ali Abbasi film je koji baš nikome ne treba, a eto ga u konkurenciji Cannesa; elevated horor-drama "The Shrouds" Davida Cronenberga zanimljive je premise, ali više posveta njegovoj preminulog supruzi nego film vrijedan posebne pozornosti, a jedino je "Kinds of Kindness" Yorgoa Lanthimosa ostavio kakav-takav pozitivan dojam iako je poprilično razvodnjen trima neujednačenim pričama.

Stjepan Hundić
svečanost
DODJELA

U SUBOTU

25. SVIBNJA

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana