Magazin
PROF. DR. SC. VIKTORIJA CAR, STUDIJ KOMUNIKACIJA I MEDIJI SVEUČILIŠTA U SPLITU

U javnosti se izgubila svijest o vjerodostojnom izvoru informacije
Objavljeno 25. svibnja, 2024.
U suvremenom se društvu, na žalost, izbrisala granica između novinarskih medija i platformi građanske komunikacije. Sve se to zajedno naziva medijima i zato i govorimo da se nalazimo u vremenu informacijske krize, jer su građani zbunjeni u toj šumi informacija, u kojoj ne znaju i ne mogu raspoznati vjerodostojne informacije od dezinformacija - kaže prof. dr. sc. Viktorija Car, redovita profesorica na studiju Komunikacija i mediji Sveučilišta u Splitu, te dodaje:

- Građani ne razlikuju što stoji iza informacije objavljene u profesionalnoj novinarskoj redakciji, a tko ili što stoji iza anonimno objavljene informacije za čiju vjerodostojnost nitko ne preuzima odgovornost. Govorimo o platformizaciji kao trendu medijske kulture, gdje društvene mreže i platforme preuzimaju poziciju moći, ali ne i odgovornost za objavljeno i efekte posljedično prouzročene u društvu. Najbolji primjer bila je komunikacija na društvenim mrežama i objave na društvenim medijima 2016. godine u vrijeme američke predsjedničke kampanje. Tada novi trend masovnog objavljivanja dezinformacija rezultirao je velikom polarizacijom američkog društva i posljedično rezultatom izbora, na kojima je pobijedio Donald Trump.

Istovremeno, moć tradicionalnih medija, koji su u 20. stoljeću zaista smjenjivali predsjednike i vlade zahvaljujući izvještavanjima temeljenima na istraživačkom novinarstvu, u 21. stoljeću postala je gotovo potpuno beznačajnom. Istraživačko novinarstvo svodi se na dojave, te politička volja prethodi interesu javnosti. Tako da možemo reći da "psi čuvari", kako se o medijima govorilo u 20. stoljeću, zapravo više ne postoje. Puno veći doseg danas imaju objave čiji autori nisu profesionalni novinari, nego građani i pojedinci, najčešće motivirani osobnim financijskim ili ideološkim interesima. Evo, europski izbori su pred nama - kakva je uistinu moć hrvatskih novinarskih medija, za početak u motiviranju građana za izlazak na birališta? Pomažu li mediji građanima u Hrvatskoj kritički vrednovati političke procese ili ih samo dodatno zbunjuju i izazivaju u građanima osjećaj bijesa i nemoći? U Danskoj npr. postoji Institut za konstruktivno novinarstvo - to je novinarski pristup kojim se istražuju moguća rješenja nekog problema. U Americi se to naziva solution journalism. A u Hrvatskoj imamo niz primjera na portalima ili u TV emisijama gdje se njeguje ciničnost kao oblik društvene kritike. Međutim, cinizam nikada ne donosi rješenje, on je uvijek izraz nemoći pojedinca.

UČINAK TEHNOLOGIJE


Ako medije gledamo kao sredstva komunikacije u širem kontekstu, pa i onom političkom, može li se zaključiti kako se mediji prilagođavaju društvenim promjenama, ali uvijek u funkciji održavanja dane strukture društvene moći? S tim u vezi, društvena funkcija medija nekad, u analogno doba, i danas, u vrijeme globalne digitalizacije i umreženosti?

- Mediji s jedne strane odražavaju strukturu društvene moći, ali s druge strane i sami konstruiraju realnost potaknuti financijskim interesima korporacija. Mediji su ti koji komodificiraju, pretvaraju u robu koja se može prodati, gotovo sve što se može utržiti na neki način - ideologiju, sustav vrijednosti, mit o ljepoti ili sreći, stil života, strah, mržnju... U analogno doba mediji su bili masovni i obraćali su se javnosti kao masovnoj publici. Danas se digitalni mediji obraćaju malim, fragmentiranim, vrlo nišnim publikama, koje su odabrale izlagati se samo vrlo uskom spektru informacija i time na neki način žive u mjehurićima (engl. filter bubbles) u kojima odzvanja jeka uvijek istog sadržaja - samo sport, samo zdrava prehrana, samo kozmetika, samo vrtlarstvo, samo recepti, samo teorije urote i novi svjetski poredak itd.

Te male, fragmentirane publike, čiji su interesi uski, a time i znanje ograničeno, u kriznim situacijama u društvu brzo se i lako radikaliziraju manipulirane osjećajem straha i nemoći. Zato bi razvoj kritičkog mišljenja trebao postati prioritet obrazovnog sustava, kao jedina čvrsta brana od pokušaja manipuliranja građanima i izazivanja određene željene aktivnosti, bilo da je riječ o kupnji određenog proizvoda i usluge, bilo da je riječ o provociranju mržnje prema skupinama kojima se pripisuje odgovornost za stanje krize u društvu.

Da se zadržimo u modernim vremenima... Koliko je suvremena tehnologija, njezin ubrzani razvoj i napredak, omogućila medijima u određenoj mjeri oslobađanje od kontrole države i krupnog kapitala s jedne strane, a s druge strane uspon na hijerarhiji društvene moći u nekom "oslobođenom" kontekstu, koji podrazumijeva da je sve otvoreno i sve dopušteno...?

- Henry Jenkins je pisao kako će internet demokratizirati društvo. Međutim, taj isti internet je omogućio i nekontroliranu objavu nevjerodostojnih informacija. Hrvatska je, na žalost, primjer upravo jednog takvog debakla, kao jedina država u kojoj je središnjica Wikipedije morala intervenirati, te je nezavisni istražitelj utvrdio kako su se administratori hrvatske Wikipedije tom platformom korisnički kreirane enciklopedije koristili kao platformom za redefiniranje i širenje štetne i netočne interpretacije hrvatske povijesti umanjujući zločine ustaškog režima. Međutim, do te svojevrsne presude došlo je nakon više od deset godina štetnog učinka hrvatske Wikipedije na generacije i generacije osnovnoškolaca i srednjoškolaca, koje su vjerovale onome što su za svoju domaću zadaću prepisivale s Wikipedije.

Drugi primjer štetnog učinka te nove tehnologije je tzv. Ja-pistemologija, pojam koji je kreirala profesorica Liesbet van Zoonen. Riječ je o pojavi koja je proširena kulturom influencera, gdje osobno iskustvo postaje važnije od znanja i činjenica. Preporuka celebrity-neznalice važnija je od tvrdnje znanstvenika. A ako govorimo o novinarskim medijima, oni su zarobljeniji nego što su bili u preddigitalno vrijeme. Naime, nova tehnologija omogućila je jednostavniji ulazak na tržište većem broju ponuditelja medijskih sadržaja. Danas je prilično jednostavno pokrenuti npr. novi portal. Međutim, razvoj medijskog tržišta i financijski udio novca od oglašavanja ne prati proporcionalno porast ponude. Drugim riječima, veći broj sudionika znači i manji dio financijskih sredstava za svakoga od njih. Time mediji postaju još više financijski zarobljeni, jer izgubiti i jednog oglašivača može prouzročiti veliku štetu financijskoj stabilnosti nekog malog medija. A tržište kapitala uvijek je premreženo političkim interesima, pa su tako mediji posredno i politički zarobljeni. Bojim se da ne možemo govoriti o slobodi u pravom smislu značenja toj pojma.

Ni jedna rasprava o medijima danas ne može proteći bez isticanja značenja i važnosti društvenih mreža... Kako su društvene mreže postale nezaobilazni faktor ne samo "obične" svakodnevice nego i demokracije, politike, izbora i vlasti? Može li se zaključiti da su društvene mreže nekad evoluirale u društvene medije danas...?

- Da, upravo je to ta izbrisana granica o kojoj sam govorila na početku ovog razgovora. Društvene mreže, odnosno platforme, danas su postale dominantan prostor javne komunikacije. Političari ih prepoznaju kao kanal prema svojim biračima i neovisno o tome koliko se vješto ili nevješto njima služe, one su postale sastavni dio njihove javne komunikacije. Kreatori javnog mnijenja nekada su trebali zaslužiti svoj prostor u medijima, danas se pojedinci nametnu sami kao influenceri iako iza njihovih objava ne stoji ni znanje ni stručnost, ali stoji neka kreativnost ili pristup s kojim se pratitelji lako identificiraju. Objave građana na društvenim mrežama postaju viralne i postaju izvor čak i novinarskih priča. U javnosti se izgubila svijest o vjerodostojnom izvoru informacije - broj pregleda postao je pokazatelj vrijednosti neke objave. Taj famozni clickbait postao je važniji od sadržaja. I premda imaju informaciju da iza svega stoje algoritmi, građani i dalje nasjedaju na takvu selekciju sadržaja, opravdavajući se kako ih klikanje na takve sadržaje relaksira nakon napornog radnog dana.

KONFERENCIJA U SPLITU


Kad se sve zbroji i oduzme, da se tako izrazim, može li se uopće govoriti o slobodnim medijima, nekad i danas? Ili da drukčije postavimo pitanje - u nekom sveobuhvatnom smislu, živimo li u vremenu svemoći medija ili nemoći medija?

- Odgovor ovisi o tome što nazivamo medijima - govorimo li o novinarskim medijima ili govorimo o društvenim medijima i platformama na kojima građani, institucije, PR djelatnici, odnosno svi zainteresirani objavljuju informacije i komuniciraju. Novinarstvo kao da je izgubilo bitku s građanima, ali i s institucijama zaduženima za kreiranje medijskih politika. Čak i Europska komisija radije potiče osnivanje fact-checking organizacija, koje provjeravaju točnost objava na raznim portalima i društvenim medijima čiji su autori anonimne osobe, negoli da svojom medijskom politikom potiče jačanje novinarstva kao struke koja je nekada bila "pas čuvar" demokratskog poretka.

Rekla bih stoga da živimo u vremenu svemoći platformi i odustajanja od novinarstva kao profesije objavljivanja točnih, provjerenih i vjerodostojnih informacija. Time se odgovornost za informiranost ili dezinformiranost prebacuje na građane, međutim, velik dio građana nije ni dovoljno obrazovan ni informacijski i medijski te uopće digitalno pismen da bi mogao kritički vrednovati informacije kojima se izlaže.

Stoga ne bismo smjeli odustajati od zalaganja za razvoj profesionalnog novinarstva i jasno razlikovanje novinarskih objava od svih ostalih objava u raznim medijima i na platformama. Konferencija Dani komunikacije i medija Split 2024., koju organiziramo na studiju Komunikacija i mediji na Sveučilištu u Splitu, jedan je takav doprinos trajnom zalaganju za razvoj profesionalnog novinarstva i promocije znanja i obrazovanja kao preduvjeta svake profesionalne djelatnosti. (D.J.)
Možda ste propustili...

OD BONNA DO BAKUA: TKO PLAĆA ŠTETE KOJE SE GOMILAJU?

Sve košta, pa i klima

NAŠ ČOVJEK NA HIMALAJSKOM VISOČJU...

Od Osijeka do Nepala i natrag: Stazama jetija i redovnika

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana