Žetva pšenice u punom je jeku, na površini od 146.000 hektara, što je četiri posto više nego prethodne godine, a već prema prvim procjenama govori se o ukupno rekordnim prinosima, iznad milijun tona. Proizvođači su zadovoljni rezultatima, posebno kada su u pitanju količine i hektolitri, ali proteinima nisu zadovoljni, no za to su u najvećoj mjeri sami krivi, odnosno to je rezultat njihovih proizvođačkih odluka.

Lošija klasa pšenice

Generalno možemo biti zadovoljni, godina je jako dobra, poljoprivrednici su odradili ono što su morali i ambari su puni, kaže Vlado Čondić Galiničić, predsjednik Udruženja poljoprivrede Hrvatske gospodarske komore, dodajući kako će prosječni prinosi iznositi nešto iznad sedam tona, što će, prema aktualnoj cijeni tone pšenice treće klase od 159 eura, proizvođačima donijeti i zaradu.

Cijenu pšenice u Hrvatskoj formira tržište i stanje na burzama, a one kažu da je sadašnja cijena pšenice na razini prošle godine, odnosno treća klasa je od 152,5 eura do 159 eura tona, a premium pšenica se po toni trži za 180 - 188 eura.

Državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak u petak je u Osijeku također ocijenio kako će ovogodišnja žetva pšenice biti s rekordnim prinosima, no da proteini nisu na razini očekivanja, što znači da je većina pšenice treće i četvrte klase.

- Imamo nešto druge klase, a vrlo su rijetke one prve klase, stoga apeliramo na proizvođače da buduće sjetve budu obilježene boljim sortimentom, odnosno kvalitetnijom pšenicom, kako bi na taj način dobili bolju cijenu. Ministarstvo ne može utjecati na cijenu pšenice, koja prati kvalitetu i cjenovni razred - rekao je Majdak, napomenuvši da cijene za premium i prvu klasu rastu, a cijene treće i četvrte klase bilježe nešto laganiji porast.

Znatniji rast cijena pšenice očekuje se za dva-tri mjeseca, no poljoprivredni proizvođači zbog toga nisu sretni, jer kažu da su rasli inputi koji su utjecali na troškove proizvodnje. Svjesni su, međutim, da nemaju puno izbora, jer cijenu formiraju svjetska tržišta.

Vlado Čondić Galiničić podsjeća da je za naše tržište najmjerodavnija pariška burza Matif.

- Razumijem kolege poljoprivrednike kada se pitaju zašto je cijena pšenice u Francuskoj 200 eura, a kod nas 160 eura. Dovezena roba u Pariz nosi logističke troškove i netko to mora platiti. Postoji li prostora za korekciju, o tome se da razgovarati, ali cijena se tako formira, te je u Hrvatskoj pšenica po toni uvijek bila 30 - 40 eura jeftinija nego u Francuskoj - objašnjava predsjednik Udruženja poljoprivrede HGK-a.

Zanimljivo je da su pojedini otkupljivači u ožujku nudili otkup ovogodišnjeg uroda pšenice po ugovornoj cijeni i do 180 eura po toni, ali ugovora nije bilo jer poljoprivrednici nisu željeli ići u taj poslovni rizik, nego su radije čekali žetvu, kada je, to je već poznato, cijena pšenice najniža.

Ono što, međutim, hrvatske građane najviše zanima jest hoće li rekordni prinosi i višak pšenice dovesti do jeftinijeg kruha i pekarskih proizvoda ili bar do toga da njihove cijene prestanu rasti. Čondić Galiničić nije siguran da će kruh biti jeftiniji, naprotiv, smatra da će cijena pekarskih proizvoda i dalje rasti.

- Mi živimo u Hrvatskoj, gdje je uobičajeno da u ljetnom razdoblju i turističkoj sezoni cijene kruha i hrane rastu, no, nažalost, na jesen se ne vraćaju - kaže i dodaje kako činjenica da imamo pšenice dovoljno, nažalost, neće dovesti do niže cijene kruha.

Rast uvoza

Objašnjava kako pšenica u cijeni kruha sudjeluje s 15 - 20 posto, te ona nije presudna u cijeni kruha i drugih pekarskih proizvoda.

- Tko se bolje igra zalihama, možda može biti jeftiniji, ali nije pšenica jedina koja određuje cijenu kruha. Treba uzeti u obzir da cijene energije i rada rastu i da to više utječe na buduću cijenu kruha nego cijena pšenice - navodi Čondić Galiničić.

Drugim riječima, niska cijena pšenice sama po sebi nije dovoljna za pojeftinjenje kruha jer struktura troškova (energija, rad, maloprodajne marže) i dalje gura maloprodajnu cijenu prema gore ili joj bar onemogućuje pad.

Predviđanja su, naime, da bi cijene kruha mogle rasti i u idućem razdoblju, za tri do šest posto, osim ako Vlada ne intervenira i ciljano snizi PDV ili ograniči marže.

Uzroka takvog stanja je dosta, od činjenice da samo 30 posto domaće pšenice, zbog slabije kvalitete, završava u domaćim pekarama, a ostatak se izvozi bez dodane vrijednosti, da tek petina pekara ima visokoautomatiziranu proizvodnju, jer mali proizvođači ne ulažu u modernizaciju, a samo pet velikih pekara ulaže u postrojenja, no zato i drži više od 60 posto ukupne proizvodnje, do toga da imamo nisku efikasnost po zaposlenom.

Uvozne cijene pekarskih proizvoda su se s vrhunca 2023. godine blago spustile, ali još su približno 40 posto više nego prije pandemije COVID-a, a domaća proizvodnja ostaje manje učinkovita od uvoznih konkurenata.

Državni tajnik Tugomir Majdak potvrdio je da je uvoz prerađivačkih proizvoda dominantan i da je Hrvatska tu na razini ispod 50 posto. U 2023. godini Hrvatska je uvezla približno 105,3 milijuna kilograma, odnosno 105.300 tona, pekarskih proizvoda, što čini godišnji porast od oko 12,2 posto u odnosu prema prethodnoj godini.

Od 2013. do 2024. fizički uvoz porastao je s 95.000 na 202.000 tona, dakle više je nego udvostručen u desetak godina. Od 2013. do 2023. godine količina uvoza porasla je s oko 42.000 tona na 105.300 - 115.000 tona, što je rast od 150 - 175 posto. U 2024. uvezeno je u vrijednosti od 345,2 milijuna eura, s gotovo 10  posto porasta u odnosu prema 2023. n