Magazin
TEMA TJEDNA: UPRAVLJANJE DRŽAVOM

Duško Sekulić: Podilaziti je lakše nego usmjeravati
Objavljeno 2. prosinca, 2023.

Da bismo dobili potpunu sliku političke dinamike, moramo skrenuti pogled s političkog vodstva i karakteristika vođe na one koji ih podržavaju. Političko vodstvo nikada nije nešto potpuno nezavisno od društva, kulture i ideologija koje prevladavaju u društvu. Tu uvijek postoji interakcija, od vodstva k društvu, ali i obratno - kaže dr. sc. Duško Sekulić, profesor u mirovini Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te u nastavku svog komentara za Magazin piše:


- Između ostalog, postoji društveno zgražavanje nad korupcijom, primanjem mita i slično, ali istovremeno takva ponašanja kao da politički ne škode onima za koje je dokazano da u tome sudjeluju. Rasprostranjenost koruptivnih djela ne šteti rejtingu samo vladajućeg HDZ-a, to isto vrijedi i za druge dijelove političkog spektra. Sjetimo se samo međimurskog župana ili svojedobno dubrovačkog gradonačelnika. Očito je da velik dio građana koruptivna djela ne osuđuje žestoko, pogotovo ako su počinjena od "naših". U društvu u kojem su "veze i poznanstva" potrebni za sve, od primanja u bolnicu, upisa u školu do polaganja ispita, pojedini politički vođe ne služe primjerom kada su nekorumpirani, nego upravo obrnuto, kada se i sami "snalaze", pokazuju običnom čovjeku da je to normalno i da su i oni samo "obični ljudi", a ne neki tamo čistunci. Tako se nalazimo u sistemu povratne sprege, gdje korupcija u svakodnevnom životu snaži korupciju na vrhu, a ona na vrhu pojačava povratno onu na svakodnevnom nivou, jer je to, eto, tako u životu. Inače, moramo znati da je korupcija čvrsto povezana s funkcioniranjem demokratskog poretka. Demokracija je, kao što znamo, poštovanje procedure. Ako imamo korumpirano društvo, gdje se procedure ne poštuju u svakodnevnom životu, onda ne možemo imati ni demokratski poredak, jer se onda i u toj sferi kršenje procedure ne uzima kao grijeh. Tako imamo još jedan sistem povratne sprege, gdje svakodnevna korupcija potkopava demokratski poredak, a kršenje demokratskih procedura osnažuje korupciju na svakodnevnom nivou. Drugim riječima, ako naši političke vođe polako odskližu u "orbanistički sistem", ne možemo očekivati neki spontani društveni otpor u obranu demokratskih vrijednosti, koje ionako imaju samo plitke korijene u našem društvu.

BAUK POPULIZMA


Određeni tip vođe prijeti demokratskom poretku s druge strane političkog spektra. Danas bismo mogli reći da "bauk populizma prijeti demokratskom svijetu". I taj val ima dobre učenike na našim političkim prostorima. Primjerice, glavni lideri Mosta prednjače u učenju iz populističkih priručnika. Jedna je dimenzija napadanje "elita", a druga je nalaženje neprijatelja koji nas ugrožava. Nacizam je imao svog neprijatelja u Židovima, a moderni populizam u imigrantima. Kada slušamo vrlo vještu retoriku jednog od lidera Mosta, očito je da on vrlo pomno prati europske populiste te kombinira političku korektnost s raspirivanjem nativističkih težnji i idejama o mračnim snagama koje žele "zamijeniti populaciju", pa će, izgleda, tako Nepalci zamijeniti Hrvate. Takav vođa pretvara stvarni problem migracija u sredstvo političke mobilizacije. Pa tako i tamo gdje su problemi minorni, jer nema indikacija da migranti masovno ugrožavaju domaće stanovništvo, ali takvi politički lideri siju strah. A bez straha i mobilizacije zasnovane na strahu nema dobrih populističkih pokreta i osvajanja glasova i vlasti. Ako je 1 % njemačkih Židova moglo služiti kao mobilizacijski potencijal Hitleru, zašto ne bi ovi imigranti, koji nastoje projuriti kroz Hrvatsku i domoći se bogatijih europskih zemalja, služiti za političku mobilizaciju "ugroženog hrvatskog naroda", slanja vojske na granice i stvaranja seoskih straža.

Uglavnom, treba stvoriti osjećaj općeg izvanrednog stanja jer takve politike mogu cvasti samo u takvom političkom okruženju. Kada slušam populiste kako grme u Saboru, zamišljam kako je neki njemački nacionalist grmio svojedobno kada su hrvatski radnici preplavili Njemačku i pomogli stvaranju "njemačkog čuda". Kako se on osjećao misleći da se gubi "njemački identitet" i da Njemačka više nije ono što je nekada bila, kada se rješavala "stranaca" (Židova), a ne ih objeručke primala. Moramo biti svjesni da će broj stranih radnika u Hrvatskoj rasti. S povećanjem njihova broja raste vjerojatnost incidenta ili se jednostavno povećava vjerojatnost da ćemo imati ljude koji su loši, skloni kršenju zakona i slično. Ono što sa sigurnošću možemo predvidjeti jest to da pojedini populisti i u Hrvatskoj pomno prate što se zbiva i jedva čekaju da iskoriste svaki takav slučaj da zagrme protiv stanaca koji nas ugrožavaju. Svaki takav incident bit će interpretiran na način da su to počinili "oni" jer su to takvi ljudi.

Populizam je neodvojiv od nacionalizma. Kao i od rasizma, tamo gdje su uvjeti za procvat takvih ideologija plodni. U našim uvjetima populisti zazivaju etnički (ne liberalni) nacionalizam. Glavni "projekt" tog zazivanja je reafirmacija ustaštva. To zazivanje etničkog nacionalizma i njegova proširenost posljedica je povijesnih okolnosti, gdje politički vođe jašu na valu nacionalnih strasti i u populističkom stilu uvjeravaju ljude da neke mračne europske elite i njihovi domaći epigoni žele ocrniti našu vječnu borbu za nacionalnu samostalnost, u kojoj su ustaše i NDH važne karike. Takva interpretacija jedne kvislinške, u svojoj osnovnoj ideologiji bitno antidemokratske, profašističke i rasističke, političke tvorevine još je jedan temeljni kamen u stvaranju konteksta u kojem se lako odskliže u "orbanizam" i nedemokratski poredak. Kao dobra ilustracija može nam poslužiti izjava jedne od intelektualnih perjanica Mosta, koja, naravno, ne će direktno hvaliti ustašku državu i poredak NDH, ali će sve pokušati relativizirati i na taj način relaksirati političku osudu tog režima. Ta ga perjanica, naime, želi oprati od "fašističke" ljage i utaše prikazati samo kao nacionaliste, pa u jednom intervjuu kaže kako bi, da im je Staljin ponudio nezavisnu državu, oni to prihvatili i bili bi komunisti. Ne ulazeći u ideološku strukturu tog pokreta, koji bi vjerojatno u tom povijesnom periodu takav ishod činio malo vjerojatnim kada bi takva ponuda i bila moguća (bez obzira na neke poteze Branka Jelića u tijeku Hladnog rata i u totalno izmijenjenom geopolitičkom okruženju), pozabavimo se implikacijama te tvrdnje.

Ta intelektualna perjanica Mosta, naime, jasno kaže da je nacionalistima potpuno nevažno žive li u demokratskom ili nedemokratskom poretku. Možemo biti fašisti ili komunisti, samo da smo "svoji na svome". Kada imaš "svoju" državu, onda nije važno je li ona totalitarna, pa čak i genocidna u odnosu prema manjinama, onda nije važan demokratski poredak (kao što je svojevremeno to formulirao Šime Đodan - nama ne trebaju političke stranke jer smo mi jedinstven narod, ali, eto, to od nas Zapad traži). Zapravo intelektualna perjanica Mosta svoju tezu zasniva na miješanju dviju razina analize. Jedna je stvar analizirati zašto pojedinci ili grupe prilaze nekom pokretu - on to čini analizirajući razne motivacije zašto različiti ljudi ulaze u ustaški pokret. Naravno, to isto možete učiniti i za partizane, gdje se ljudi priključuju tom pokretu iz raznih pobuda i ne možete nikako tvrditi da su svi partizani bili komunisti. Ako se grupa liberalnih Židova pridružila partizanima jer bi inače bila ubijena u NDH, to KP ne čini liberalnom, nego ona i dalje ostaje komunistička. Tako i NDH ostaje totalitarna i genocidna bez obzira na individualne pobude nekih koji su se ustašama pridružili i tome nikakve umivene interpretacije ne pomažu. Takvo glorificiranje nacionalne slobode, a bez obzira na politički sadržaj te "slobode", još je jedan korak u pripremanju "orbanističkog" zaokreta, bez obzira na to što će se sam mostovac takvoj interpretaciji suprotstaviti.

LEKCIJE IZ POVIJESTI


Odnos vođa i naroda je dvosmjeran. S jedne strane oni mogu utjecati na društvo i usmjeravati ga u određenom smjeru. No vođe također odražavaju u većoj ili manjoj mjeri neke karakteristike vlastitog društva. Hitlerov antisemitizam imao je drastične posljedice na sudbinu europskih Židova. No Hitler nije izmislio antisemitizam. On je postojao i duboko prožimao njemačko društvo. No antisemitizam je univerzalni fenomen, a neki drugi vođe nisu jašili na tom antisemitskom valu. Između vođa i naroda postoji interakcija. Neki vođe izaberu put da podilaze najgorim karakteristikama vlastitog društva, a neki drugi izaberu djelovati u suprotnom smjeru. Podilaziti je lakše nego usmjeravati, ali zato u povijesti imamo populiste, ali i velike reformatore. Veliki njemački sociolog pisao je o karizmatskim karakteristikama velikih vođa. No je li ta karizma koju vođa posjeduje uzrok tome da je postao vođa ili ona jednostavno odražava činjenicu da je on u kriznoj situaciji stjecajem okolnosti postao uspješan vođa? Ja bih se priklonio tom drugom tumačenju. Naime, usprkos mnogim udžbenicima i priručnicima o tome kako biti uspješan vođa, kada pogledamo uspješne vođe u povijesti (uspješne ne u vrijednosnom smislu, nego u smislu da su uspjeli da ih veliki dio naroda slijedi), onda jednostavno ne možemo naći karakteristike koje bi bile univerzalne za sve vođe.

Ako je Hitler bio odličan govornik, a i Mussolini uvjerljivi demagog, za Franca, a bogme ni za Antu Pavelića, to se ne bi moglo reći. Ako je Trocki bio uspješan govornik i demagog, za Staljina, koji je na kraju, osvojio vlast u SSSR-u, to se ne bi moglo reći. Drugim riječima, svaki vođa gradi svoj put u danim okolnostima i nema te znanosti koja može prognozirati tko će biti, a tko ne će biti uspješan vođa.

PIŠE: DR. SC. DUŠKO SEKULIĆ Profesor u mirovini Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Možda ste propustili...

MIRO KOVAČ BIVŠI MINISTAR VANJSKIH POSLOVA

Ukrajina je suočena s dva velika problema

DR. SC. KRISTIJAN SEDAK, HRVATSKO KATOLIČKO SVEUČILIŠTE

Mediji nameću pojedine teme i stavljaju političare u reaktivni položaj

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana