Magazin
DRUŠTVENA ODGOVORNOST: POSLOVANJE BEZ DEVIJACIJA

Matešić: Ako su kazne male veći broj pojedinaca prihvatit će rizik da budu uhvaćeni
Objavljeno 10. rujna, 2022.
Neodgovorno poslovanje proizlazi iz neodgovornog upravljanja, i tu leži problem korupcije

Koncept društveno odgovornog poslovanja osmišljen je kako bi kompanijama pomogao da prate i upravljaju svojim utjecajima na društvo i okoliš koji nastaju kao posljedica poslovanja, uporabe proizvoda, ili odlaganja otpada nakon uporabe. Cilj je poboljšati pozitivne utjecaje, kao i prevenirati negativne, kako bi se smanjile štete za okoliš i pronašli novi načini doprinosa društvu - kaže dr. sc. Mirjana Matešić, ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HRPSOR) te dodaje:



- Napredna primjena ovog koncepta uključuje i aktivno promišljanje i inovacije u tehnološkim procesima kako bi se značajno smanjili štetni utjecaji, smanjile količine štetnih emisija, osmislili novi proizvodi i upotrijebili novi, manje štetni materijali. Ovdje je, naravno, važan i odnos prema zaposlenicima te uvođenje mjera zaštite i pozitivnih uvjeta koji povećavaju kvalitetu života i rada zaposlenika. Važna je i odgovornost u dobavljačkom lancu, a koju Europska komisija sve više regulira, uvodeći niz direktiva koje imaju za cilj povećati razinu odgovornosti poduzeća za štete za okoliš i kršenja ljudskih prava koje nastaju u zemljama trećeg svijeta. Odgovornost, naime, leži i na kompanijama koje tako proizvedene sirovine i proizvode kupuju i tako posredno pridonose negativnim utjecajima.



Cijeli koncept polazi od premise da organizacija i njezino vodstvo žele pozitivno utjecati i biti odgovorni akteri u društvu. Alati i procesi koji se propisuju ili nude u kontekstu društvene odgovornosti, imaju smisla i mogu biti korisni samo ako postoji želja u organizaciji da oni daju učinka. U slučaju da je namjera pojedinaca, posebice onih na pozicijama odlučivanja, stjecanje osobne koristi na račun poduzeća, ili pak državnog, ili drugog javnog proračuna, onda javni interes u svakom slučaju gubi, ali tada ne možemo niti govoriti o društveno odgovornom poslovanju.



Podsjećam da je društveno odgovornog poslovanje dobrovoljan koncept kojeg poduzeća primjenjuju nakon što su primijenila obvezne propise, kako bi povećala pozitivan doprinos društvu. Što znači da je usklađenost sa svim važećim propisima preduvjet da bi poduzeće počelo s integracijom društveno odgovornog poslovanja. Ovdje, naravno, uključujemo i potpuni izostanak svakog oblika korupcije, jer samo tako možemo konstatirati da je poduzeće u skladu sa zakonima.



Uzimajući u obzir širu sliku, koliko je društvena neodgovornost plodno tlo za širenje korupcije i kriminalne prakse “lova u mutnom”? Plaćamo li još danak tranzicije iz socijalizma u kapitalizam?

- Neodgovorno poslovanje proizlazi iz neodgovornosti pojedinaca i svakako je preduvjet za kriminal i korupciju. Naime, korupcija je sama negacija društveno odgovornog poslovanja. Jer, kao što sam ranije spomenula, u pozadini svega bitna je namjera. Prvo vlasnik i uprava poduzeća moraju htjeti biti odgovorni, pa tek tada mogu u poduzeću nastajati procesi uvođenja odgovornog poslovanja i zaštitnih mehanizama za sprječavanje korupcije. Ako nema volje od strane vlasnika i uprave, tada se otvara prostor za neodgovornost i korupciju. Radi se o dva naličja istog novčića. Neodgovorno poslovanje proizlazi iz neodgovornog upravljanja, i tu leži problem korupcije. Uprava je odgovorna za uspostavu procesa u organizaciji koji će onemogućiti korupciju te uvesti i promovirati odgovorno ponašanje i poslovanje. Ako dođe do neželjenih događaja, odgovornost je uvijek na upravi, ako ne direktna onda indirektna, prema principu zapovjedne odgovornosti, jer je uprava ta koja može osigurati da postoje adekvatni kontrolni mehanizmi koji će korupciju prepoznati i spriječiti. Ista je stvar kad govorimo o korupciji u pravosuđu i drugim javnim institucijama, gdje je odgovornost na onima koji biraju odgovorne osobe i dopuštaju upravljanje bez adekvatnih sustava kontrole.

Što se tiče dijela vašeg pitanja vezanog uz tranziciju, ono je političko te ne bih ulazila u to područje. Mogu samo ponoviti da je onaj tko je bio u poziciji da uspostavlja procese i njima upravlja, odgovoran ako ti procesi zakažu.

Ako je korupcija i lokalni i globalni problem, može li se takva društvena pošast uopće iskorijeniti?

- Osobno, čvrsto vjerujem da se korupcija može gotovo pa u potpunosti iskorijeniti. Samo je potrebna volja i odgovornost pojedinaca na ključnim pozicijama. Naravno da se nikad ne može u potpunosti isključiti mogućnost da neodgovoran pojedinac dođe u poziciju, pa onda i iskušenje da prisvoji nešto što mu ne pripada. Stvar je samo postojanja kontrolnih mehanizama koji će sustavnom provjerom i adekvatnom reakcijom spriječiti, a onda i adekvatno kazniti prekršitelje. Sankcioniranje je bitno kako bi odvratilo potencijalne buduće prijestupnike da se usude okušati u tome. Jer uvijek je važna procjena rizika i posljedica, posebice ako stvari pođu po zlu. Ako su kazne male veći broj pojedinaca prihvatit će rizik da budu uhvaćeni. Također je i pitanje odgovornosti svih nas pojedinaca, da prijavimo neodgovorne koji krše pravila ponašanja. U našem društvu vrijedi mišljenje da moramo jedni druge štititi od sustava. Uspješno je ipak ono društvo u kojem pojedinci štite sustav od neodgovornih pojedinaca, a da ih se pri tome ne smatra cinkarošima, nego se to smatra dužnošću svakog odgovornog građana.

Zaključno, prečesto slušamo frazu “neka institucije rade svoj posao”. S obzirom na česta uhićenja zbog korupcije i kriminalnih radnji, može li se zaključiti da institucije ipak rade svoj posao?

- Mislim da mnoge institucije u Hrvatskoj ne rade svoj posao kako treba, jer da rade onda bi postojali procesi i alati prevencije te se korupcija ne bi događala, ili bi bila prepoznata još u povojima. Upravo je zbog lošeg funkcioniranja institucija i neadekvatne kontrole korupcija u Hrvatskoj na visokoj razini. Jer moramo se pitati: na broj slučajeva koji budu uhvaćeni, koliko je neuhvaćenih? Uspješan sustav prevenira, a neuspješan sankcionira naknadno. (D.J.)

 

DR. SC. MIRJANA MATEŠIĆ Ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HRPSOR)

Društveno odgovorno poslovanje dobrovoljan je koncept kojeg poduzeća primjenjuju nakon što su primijenila obvezne propise, kako bi povećala pozitivan doprinos društvu.

Uspješno je ono društvo u kojem pojedinci štite sustav od neodgovornih pojedinaca, a da ih se pri tome ne smatra cinkarošima, nego se to smatra dužnošću svakog odgovornog građana.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana