Magazin
TEMA TJEDNA: KRIZA LIBERALIZMA

Daniel Hinšt: Naša je zemlja na dobrom smjeru
Objavljeno 23. travnja, 2022.
DANIEL HINŠT Politolog i potpredsjednik think tank Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA)

Teško je reći da li je koncept liberalne demokracije u krizi, premda nije sporno da rastući rizici postoje. U konačnici, i najbolji sustav uređenja ne može se uzimati zdravo za gotovo, kao nešto što smo već razvili i onda se može odmarati - kaže Daniel Hinšt, politolog i potpredsjednik think tank Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), čiji je tekst Geopolitika liberalne demokracije i rizici od autoritarnih režima objavljen za Arhivanalitika.hr (Ekonomski Lab) izazvao velik interes u javnosti.



U svezi s ovim što ste naveli, koji bi bio primjer iz bliže ili dalje povijesti...?

- Primjerice, iskustvo razvoja američke demokracije govori kako je stalno potrebno jačati povjerenje građana u institucije i odgovornost sustava u odnosu na individualne slobode. Od samog utemeljenja SAD-a snažno je ugrađen sustavobrazovanja za građanske vrline i demokratsku kulturu jedne nove nacije koja svoje uporište ima u dijeljenom nasljeđu zapadnog kršćanstva i prosvjetiteljstva, koje je često neshvaćeno, a pogotovo na prostorima europskog jugoistoka. Građansko cjeloživotno obrazovanje danas je posebice važno kako bi se razvila otpornost otvorenih zapadnih društava na rastuće dezinformacije koje lako mogu potiskivati vrijednosti liberalne demokracije, izazivajući podjele na osnovi lažnih dilema i neutemeljenih populističkih narativa.

Koliko je iliberalizam ujedno i populizam, radikalni politički trend ili nova društvena tradicija...?

- Koncept iliberalne demokracije i populizam često mogu ići zajedno. Ipak, nije nužno da svaka takva pojava bude sklona nekom (previše) radikalnom trendu. Naime, populizam se može kretati na političkim pozicijama između mainstream okvira i ekstremizma - kako lijevog tako i desnog. Populizam može biti i odraz (dijela) društvene tradicije; ionako je malo zemalja gdje je liberalna demokracija uvelike zaživjela u dovoljno širokim i vrlo uređenim društvenim praksama kao primjerice u nordijskim, baltičkim ili anglosaksonskim zemljama, Nizozemskoj, Švicarskoj, Njemačkoj itd. S druge strane, na prostoru Zapadnog Balkana svjedočimo konstantnim turbulencijama koje su postale i plodno tlo za rastući autoritarni utjecaj s istoka, pa postoji stalna kriza koja otežava normalnu tranziciju i razvoj liberalne demokracije. Dok se populizam često poziva na narodnu tradiciju, može se uspostaviti da se u barem dijelu slučajeva radi o paušalnom i mitološkom shvaćanju tradicije. Naime, konzervativizam pažljivo, trezveno i mudro nastoji čuvati dobre tradicije i dugo izgrađivani poredak, poglavito nasljeđe zapadnog kršćanstva, sprječavajući pokušaje naglih promjena upravo zbog rizika od raznih revolucionarnih i populističkih narušavanja stabilnosti sustava liberalne demokracije. U tom smislu, ovisno o konkretnom kontekstu, može se često dogoditi da razlika između (klasičnog) liberalizma i (umjerenog) konzervativizma i nije uopće velika, već zapravo danas tek minijaturna - no to se na našim prostorima ne shvaća. Isto tako, populizam se često povezuje s nacionalizmom, što je točno u slučajevima kada se radi o (etničkoj) isključivosti. S druge strane, svaka zdrava liberalna demokracija podrazumijeva snažan i dovoljno uključiv građanski odnosno nacionalni identitet kao branu od populističkih mitova. U tom smislu, naizgled suprotstavljeni građanski i nacionalni element zapravo su kompatibilni, unatoč populizmu koji stvara dileme između tog dvoje.

Koji su deficiti iliberalne demokracije, njezine najveće mane, problemi...?

- I sam model liberalne demokracije može pokazati svoje deficite i rizike s obzirom da kvaliteta sustava i upravljanja ovisi o ljudima koji donose odluke - izravno ili neizravno. Postavlja se pitanje što ako većina društva donosi demokratske odluke koje će smanjiti individualne slobode te narušiti nasljeđe dobrih tradicija kao i priliku za razvoj društva. U tom smislu, liberalna demokracija može u nekim slučajevima, uslijed svojih disfunkcionalnosti, voditi i prema određenoj razini iliberalne demokracije, ukoliko izostane briga kritične mase građana o sustavu koji zahtijeva racionalno promišljanje, trezvenost, umjerenost, radnu etiku i stalno preuzimanje odgovornosti za odluke. Sve su to građanske odnosno nacionalne vrline koje često nedostaju ili se izgube, pa je uvijek dobro iznova podsjećati koliko se trebamo brinuti o zajednici i općem dobru.

Kako se iliberalne demokracije manifestiraju kroz aktualne vlasti u Mađarskoj, Poljskoj, Turskoj, u Srbiji...?

- Prema Izvješću američke organizacije Freedom House pod nazivom "Nacije u tranzitu" (Nations in Transit) može se vidjeti kako navedene zemlje imaju deficite odnosno rast odstupanja od modela konsolidirane liberalne demokracije, pogotovo u slučaju Srbije i Turske. Može se očekivati da Poljska i Mađarska neće baš previše odstupati od okvira demokracije s obzirom da su ipak dio EU-a, no pokušavat će i dalje u nekim područjima igrati po rubovima tog okvira. Rizik je značajan u slučaju Srbije, gdje se utjecaj iz dviju velikih autoritarnih sila nastoji "balansirati" s europskom integracijom koja suštinski podrazumijeva napuštanje tog utjecaja. Dakle, pokušaj provođenja "nesvrstanosti" nemaju danas smisla, a posljedice takve komunističke i anti-liberalne politike vidimo i danas kod aktera koji relativiziraju ulogu Zapada u odnosu na autoritarne sile, pokušavajući pronaći iluzorno "neovisni" put. Unatoč svemu, uvijek postoji prilika za jasno definiranje smjera, dubinsku obnovu i dovoljno brzu tranziciju.

Je li iliberalna demokracija put prema autokratskom obliku vladavine jakih lidera, put prema ukidanju trodiobe vlasti i stavljanje cjelokupnog društvenog života pod kontrolu države?

- Iliberalna demokracija u generalnom smislu obično znači put prema određenoj razini autoritarnog sustava - gdje se izbori često koriste kao fasada tek izborne demokracije, dok postoji niz rizika kod zaštite građanskih i ekonomskih sloboda, trodiobe vlasti, vladavine prava, funkcioniranja institucija, upravljanja javnim politikama i građanske kontrole države. Autokratski režimi često zavode mase tumačeći kako su njihovi vođe dobili veću izbornu podršku nego u zapadnim zemljama (gdje je konkurencija velika i otvorena). Uostalom, ako slučajno učimo da je demokracija sustav višestranačja uz volju većine, nismo mnogo napravili u shvaćanju suštine tog sustava, već ostavljamo prostor za autoritarna usmjerenja.

Zaključno, kakva je budućnost iliberalne demokracije u EU? Kakvo je stanje s iliberalizmom u Hrvatskoj?

- Ruska agresija na Ukrajinu potaknula je Europsku uniju na jačanje otpornosti obrane u okviru NATO saveza i u pogledu dezinformacija koje se sustavno šire još od početaka sovjetskog komunizma, dok su se s vremenom samo preoblikovale. Bitno je što je Hrvatska dio institucionalnog okvira EU-a i NATO-a pa se može kvalitetno štititi od rizika promoviranja neke suprotnosti slobodi i demokraciji. Ipak, biti član tog okvira nije nešto što se jednom dogodilo pa smo sada sigurni. Sada trebamo shvatiti da kasnimo s razvojem otpornosti na dezinformacije koje na dugi rok razaraju povjerenje u vrijednosti liberalne demokracije, a Hrvatska je pritom na granici Unije i Zapadnog Balkana. To je rizična pozicija koja objašnjava dubinu mnogih naših problema; no svaki rizik ujedno je i prilika za rad na poboljšanju sustava te povećanju razine slobode i odgovornosti. Naša je zemlja na dobrom smjeru, no trebamo shvatiti kako nemamo vremena za jugo-nostalgije, odgađanja promjena i podjele na osnovi razumijevanja za bilo koji oblik totalitarne ideologije. Nasuprot tome, trebamo baštiniti dobro nasljeđe iz razdoblja Austro-Ugarske koje je i temelj hrvatske multikulturalnosti i razvoja liberalno-demokratskog promišljanja izgubljenog tijekom jugoslavenske epizode.

Cilj svih tranzicijskim demokratskih zemalja trebao bi biti u što većoj mjeri nadvladati nasljeđe i mentalitet koji su sustavno narušavali temeljne slobode i prirodna prava (natural rights) koja su Bogom dana svakoj osobi. Demokraciju trebamo braniti upravo zato što je to Ustav naše zemlje i zato što svatko od nas zaslužuje to jednako ljudsko dostojanstvo kako bismo stvarali bolju zajednicu. (D.J.)
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana