Sjetite se koliko ste puta, za vrućih ljetnih večeri, lizali sladoled šetajući rivom nekog našeg primorskog mjesta, glavinjali slavonskim kirbajima koji, srećom, još nisu posve izumrli ili, pak, ulicama Međugorja - a oko vas hrpa načičkanih uličnih štandova čije drangulije prije svega privlače mališane željne još jedne plastične igračke u nizu. No, izuzev mališana, privlače štandovi i odrasle (mahom žene, premda ni muški odviše ne zaostaju) kojima štandovska ponuda predstavlja "modni" eldorado. GUCCI, PRADA, VERSACE, LV, YSL, CHANEL, ARMANI, HERMÈS, ADIDAS, NIKE... natpisi su koji iz godine u godinu, na uvijek istim mjestima (gdje je tu inspekcija, pitam se) vrište s nabacanih majica, trenirki, torbica, tenisica, satova i sunčanih naočala, dočim žene prebiru po njima kao da će im netko oteti, isprobavaju pa se ogledaju na improviziranim zrcalima, ne bi li naposljetku otvorile novčanik i svjesno kupile - krivotvorinu - ushićene što su, kako vjeruju, uhvatile Boga za bradu: prošle su jeftino, a ipak će pred drugima (jer mišljenje drugih je, dakako, svetinja veća i od Međugorja) hodati brendirane. Ne obazirući se odviše na onu da lažnjak nosi lažnjak.

Perfidnije dame ipak neće dati na sva zvona da nose krivotvorine, pa će se mudro odlučiti za suptilnu online kupnju krivotvorina od dalekoistočnih trgovaca ili, pak, s hrvatskih oglasnika i društvenih mreža koji vrve trećerazrednom ponudom. Jer brend. Jer dokazivanje okolini da se ima. Jer prestiž. Pa makar bio i truljavi lažnjak par tisuća eura jeftiniji od originala. Čemu to? Da bi mogla parirati ženama koje doista imaju original okačen o podlakticu? Ili samo misliš da ga imaju; možda su i one jednako perfidne kao ti. A ako ga i imaju, zašto bi morala hiniti da i ti imaš original kad je očigledno daleko iznad tvojih mogućnosti? Zašto je uopće važno posjedovati robu razvikanog imena pod svaku cijenu? Prvo, to uopće nije jamstvo dopadljivog stila i istinske elegancije. Drugo, vidi se da je lažnjak, ako ni po čemu, onda, bez uvrede, po ostatku tvoje stilske pojavnosti. Treće, lažnjaci nisu prošli potrebne provjere kvalitete, pa mogu biti opasni za uporabu. Četvrto, možeš platiti kaznu za nošenje i kupnju lažnjaka, no o tome drugi put. I peto, kompleksi manje vrijednosti liječe se u glavi i duši, kao i dobrim odgojem, a ne kupnjom kod šanera.

Krivotvorenjem se smatra izrada proizvoda koji imitira originalni proizvod označen žigom na način da se na prvi pogled stvara dojam kako se radi o originalnom proizvodu. Krivotvorenim se proizvodom smatra svaki proizvod, uključujući i njegovu ambalažu, koji je bez odobrenja nositelja prava na žig označen jednakim žigom ili žigom koji se od njega bitno ne razlikuje i koji time povrjeđuje prava nositelja toga žiga, a potrošače dovodi u zabludu. Stavljanjem krivotvorina u promet krše se odredbe Zakona o žigu i Kaznenog zakona.

Znate li da je u Europi kupnja krivotvorina samo 2020. godine izazvala gubitke u prodaji od 83 milijarde eura, države su pritom ostale bez 15 milijardi eura poreza, a došlo je i do gubitka 671.000 radnih mjesta. Ovakve porazne brojke, nažalost, ništa ne znače običnom čovjeku, koji će ipak posegnuti za krivotvorinom, s mišlju da on kao pojedinac zasigurno neće spasiti globalnu ekonomiju od gubitaka. Nesvjestan da promjena počinje upravo od njega kao pojedinca i da je svako naše, naizgled nebitno, ponašanje mikrookidač za mnogo veće društvene posljedice.

Provedene studije Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) pokazale su da čak 52 posto mladih Europljana kupuje krivotvorene proizvode, od kojih njih 37 posto to čini svjesno i namjerno. Najviše kupuju odjeću i asesoar, zatim obuću, elektroničke uređaje i potom kozmetiku. Ipak, ima razlike od države do države, pa je nešto manji postotak mladih Hrvata koji svjesno kupuju krivotvorine (32 posto), mladih je Grka gotovo dvostruko više (62 posto), dok se "samo" 24 posto mladih Čeha odlučuje baciti svoj novac na lažnjak. Treba imati na umu da se dio potrošača ne razumije u poznate logotipe i aktualne trendove, pa nisu ni svjesni da kupuju proizvod koji je nalik na proizvod neke poznate modne marke, a kamoli da je riječ o krivotvorini. Dođe li, primjerice, stariji umirovljenik na pijacu kupiti nove tenisice, lako je moguće da neće prepoznati da su replika niti će biti svjestan da kupuje nešto što ne bi smio. S druge strane, određene se skupine potrošača naivno upuste u kupnju uistinu vjerujući da jest riječ o originalu, premda je posve nevjerojatno da Đuro iz malog slavonskog sela preko rječitog oglasa na Facebooku prodaje original birkinice u svim bojama za dvjestotinjak kuna. Edukacije i informiranja nedostaje; samosvjestan potrošač se ne rađa, on se postaje.

Posumnjate li da ste kupili krivotvoreni proizvod ili da se takav proizvod nalazi u prometu na tržištu, možete podnijeti prijavu Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, pozivom na besplatni broj telefona 0800 12 22 ili preko e-maila javnost@carina.hr. Tijekom provedenog nadzora, inspektor može sporne proizvode privremeno oduzeti te podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka.

Dovršit ću današnju temu mišlju koja nije pravne prirode, ali je nepisana regula dobrog ukusa: osobe od stila izdvajaju se po autentičnosti, i vlastitoj i proizvoda koje kupuju, te po življenju unutar svojih (većih ili manjih) mogućnosti. Uočljivi logo koji bode oči, makar roba i bila original, malograđanština je baš kao i krivotvorina.