U subotu, 2. veljače, dogodilo se nešto što treba ući u anale novinarstva i novinarske “hrabrosti”: Urednik središnjeg dnevnika tzv. Hrvatske televizije Zoran Šprajc, kako u najavi, tako i u prvih petnaest minuta središnjeg dnevnika sa snažnom dozom ironije iskritizirao je – narod!

Prema Šprajcovoj analizi zbilje, narod se buni “zbog kondoma i ćirilice, ali ne i zbog siromaštva”, sugerirajući svojim gledateljima, narodu, da i ne zaslužuje bolje kada je takav.

Ova hrabra kritika dodatno je pojačana gostovanjem sociologa Dražena Lalića koji je prozvao narod zbog apatije, te, nakon što se, istinabog, očešao o Vladu, zajedno sa Šprajcom zapravo osuo paljbu po narodu, sindikatima, oporbi… svima samo ne po najodgovornijima, onima koji imaju moć i vlast. Već sutra u Večernjaku Lalić pojašnjava zašto je narod takav nikakav, apatičan; zato što je Hrvatska i dalje “više država Zdravka Mamića i Miroslava Kutle nego Željka Jovanovića i Ivana Vrdoljaka”. Apsurd, narod se poziva na prosvjede, ali ne protiv vlasti!? Kao što je još apsurdnija tvrdnja iz usta sveučilišnog profesora i sociologa da bi država trebala pripadati pojedincima Mamiću ili Jovanoviću, svejedno. “Malo” inteligentniji Lalićevi kolege profesori, kao što je francuski filozof Jacques Rancière, taj pervezni postupak Šprajca i Lalića nazvali su, kako istoimena knjiga kaže, “mržnjom demokracije”, u kojoj se kritiziraju “razmaženi”, “neprosvijećeni”, “apatični” građani, umjesto institucija koje imaju moć, vlast. O takvim iluministima Rancière piše: “Nijedan od njih se ne žali na institucije koje žele utjeloviti moć naroda niti žele predložiti mjere da se ta moć smanji. Mehanika institucija koja je bila strast Montesqieuovih, Madisonovih ili de Tocquevilleovih suvremenika njih ne zanima. Oni jadikuju zbog naroda i njegovih običaja, a ne zbog institucija i njihovih moći.” Eto, narode, valja vam svaki mjesec platiti pretplatu od 80 kuna kako biste čuli da ne valjate, da ste apatični, da se ne bunite kako biste trebali, a ako se i pobunite, to ne smijete protiv Vlade nego protiv opozicije, sindikata, Crkve… Eto i odgovora, narode, zašto vam je nova vlast natovarila nove poreze, prireze i trošarine, zato što to zaslužujete, zato što ne valjate pa za to morate platiti nevinoj vlasti. Eto, narode, zašto vlast svako malo, kao Staljin kulake po tarabama, objavljuje porezne liste srama, popise branitelja, zato što si ti, narode, apatičan, pokvaren, nesposoban, tako da ćemo uskoro svi osvanuti na nekom Matićevom, Linićevom ili Milanovićevom proskribiranom popisu za sramoćenje ili društveni odstrjel, dok se ne popravimo i postanemo dostojni naših obnašatelja vlasti. Šprajcova subotnja “društvena kritika” je ispod svake ne samo profesionalne nego i ljudske razine jer ironijom ide cipelariti najnezaštićeniji sloj društva, apatičnog građanina, od čije crkavice i sam živi.

Poigravši se u svojoj “duhovitosti” kurtonima i prosvjedima protiv ćirilice u Vukovaru, Šprajc se pokazao samo kao aparatčik, glasnogovornikom moći tih mrzitelja demokracije koji preziru svoj apatični narod prepun lažnih branitelja, lažne socijale, lažnih poduzetnika da bi “omaškom” propustili sveopćoj laži dodati lažne socijaldemokrate, odnosno kritiku moći i vlasti od čije laži zvane program 21 širenje apatije buja. I tako HRT provodi Maouvu strategiju: Vlast je dobra, ne valja narod, udri po narodu, preodgoji ga, oporezuj ga!